Znao sam !!
Nisam trebao ići na more.
Uvijek je isto.
Uvijek moram skupljat snagu za rastanak od mora, za povratak doma.
Vele da je svugdje lijepo, ali doma je najljepše.
Možda je, ali kad se vratim s mora treba mi još koji dan da se potpuno vratim, da dođem k sebi.
Trebalo je to splasnuti s godinama, pa nisam više dijete koje se ne da doma kad mu je dobro.
Ali ne, kod mene mora sve biti obrnuto, kod mene se to pojačava s godinama.
Ili zapravo ne odrastam kao svi ljudi, nego ostajem dijete.
Teško je to, moje dijete nema tih problema, kao i druga djeca danas.
Oni bez problema odlaze s mora. Trebalo bi valjda biti obrnuto, da ja govorim djetetu : pa doći ćeš opet, ajde idemo.
Ali ne, on meni mora govoriti : tata, ajmo krenuti, stvarno bi trebali doma !!
I onda se sjetim da zapravo nije meni najteže, pa mnogi su morali otići upravo sa tog istog mora, odnosno iz Dalmacije, a tamo su rođeni ( za razliku od mene). Kako je tek njima !?
Pa sam si puštao pjesmu "kapetane" da mi bude lakše. Moram doma !!
I tako je nastao i ovaj post kojeg poklanjam svima iz Dalmacije gdje god bili, ali i svima koji vole more, sunce i Dalmaciju !!
Da je vole samo upola kao što ja volim biti na moru, u Dalmaciji, znači da je vole beskrajno......
Kome ne smetaju dalmatinske pjesme i kome nije već dosta slika s mora nek posluša, pogleda i uživa.......
Kapetane tribali bi doma