Prošlo je točno mjesec dana od kad sam se pridružila masi s fejsa. U tih mjesec dana nekoliko puta mi je malo falilo da deaktiviram račun. Ali nisam, iz istog razloga zašto sam ga i napravila. Napravila sam ga kako bih ostala u kontaktu sa svojima iz osnovne no usput sam i otkrila hrpu stranica vezane uz Slatke male lažljivice i Avril Lavigne i Ultra Music festival, pa sam postala malo ovisna. Prošlo me to sad...ajmo reć :) Ono što hoću reći je da je Facebook samo još jedna optička varka. Da je netko svima rekao: " Od sada ćete na toj i toj stranici objavljivati sve o svom životu i o sebi i stavljati svoje slike i privatne informacije, te će vas ljudi moći pratiti i ono što vi radite." svi bi se prekrstili i mislili da je taj netko lud. A što se radi na fejsu? Upravo to. Koliko vas ima fejs?
Jučer sam dobila pitanje na Ask.fm-u u obliku molbe da se prestanem mješati u tuđe živote jer tako neću biti sretnija već ću otjerati ljude od sebe i neka si nađem društveni život. Nisam odgovorila na to pitanje jer nisam imala dovljno dobar odgovor. Sada tog pitanja više nema, no razmišljam o tom cijeli dan. Prije sam se znala mješati gdje nisam trebala većinom zato što se to od mene tražilo pa sam se navikla, ali u zadnjih godinu dana otprilike više to ne radim jer shvaćam koliko je to krivo i u neku ruku jadno. Ali ćemu onda ovo? Cijeli dan analiziram tko mi je mogao postaviti to pitanje, i imam par ljudi na umu, ali opet nemaju dobar razlog. Nisam se miješala u ništa, ali stvarno, već drugi jesu. Drugi su se mješali puunooo više nego što su trebali, i to i u moj život. To me pitanje tj. molba dosta povrijedila, iako ne bi trebala. Inače sve uzimam previše k srcu i to nije dobro. Zato sam odlučila nestati iz života socijalnih mreža na neko vrijeme jer sam očito asocijalna.
Trenutno čitam Zamijenjenu autorice Amande Hocking, preporučila moja najbolja prijateljica (ima najbolji ukus što se tiče knjiga), slušam Belle&Sebastian, novu tj. staru grupu koju sam otkrila, gledam dobre filmove koje mi je tata preporučio (ima najbolji ukus što se tiče filmova) i svoju seriju :) Jednostavno uživam u samoći. Prije nisam no sada sam se već navikla. Nije da sam sama ali kao što sam rekla nemam baš nešto razvijen "društveni život". Drago mi je sad zbog toga, jer imam nekoliko stvarno dobrih prijatelja koje ne bih mijenjala ni za koje društvo. A i kao što sam rekla, navikla sam biti sama. Kada se na nešto naviknete, to postane bolje. Kao što je moja prijateljica koja je htjela smršaviti rekla kad sam ju pitala kakav je taj poznati zeleni čaj: "Fin...kad se navikneš." Navike mogu biti dobre i loše. Svi znamo koje su to, nema potrebe analizirati. Ja imam samo jednu lošu naviku a to je "isključivanje mozga".
Možda zato što sam teen. No ja zapravo i nisam klasična tinejđerica (opet, ponosim se i time:)). Mislim, ja nemam pojma što je in kada je u pitanju odjeća, glazba, filmovi, događaji (dobro to znam otprilike) i nije me briga. Ja imam svoj vlastiti fond glazbe koju slušam, za pola tih pjesama moji prijatelji nisu čuli, ali to ih čini još posebnijima. Ne idem u kina, jer su kao prvo preskupa, kao drugo ni ne stignem gledati filmove preko školske godine, a kao treće ni ne želim gledati većnu tih filomva. Odjeću koju ja nosim se meni i sviđa no nisam još razvila taj neki svoj stil, što znači da nosim traperice, majicu i starke, nikakve đinđe-minđe pa prslućići i marame i pretjerano usklađivanje. Meni to ne smeta. Ne šminkam se, ponekad stavim makaru jer to jedino od šminke mogu podnijeti. Ne svađam se sa svojim roditeljima, volim biti sa svojom sestrom i vodim blog koji nije na tumblru (imam jedan i tamo ali nisam bila 100 godina tako daa). I za mene je to normalan tinejđer, no ne i tipičan tinejđer za današnjicu. Jer je ove nove generacije proždrla tehnologija (možda sad zvučim kao baba, ali vidite dokle je to došlo da 15-godišnjakinja to kaže). Više se ni ne trudim kad sam u društvu negdje s više vršnjaka jer je to kao da pokušate namirisati boju 9. U ovom društvu danas više ne vrijedi biti pametan i to je žalosno. Jer pametni ljudi su na vrhu svega što zatupljuje. I sad se ti pokušaj izvući iz gomile, biti drugačiji. Ja biram uopće ne ući u tu gomilu kako se ne bi morala izvlačiti. Ja sam stvarna i nisam "fake" i drugačija sam i pametna sam (jesam) i sigurna sam u sebe i zadovoljna sam. Ne režem žile kad mi mame neće kupit smartphone ili da prodajem onu "izgladnjujem se jer mislim da sam debela i sad me svi morate tješiti i pokazati mi pravi put inače ću se ubiti" spiku. Neee, fuj to. Ja mislim da sam lijepa i zgodna, prosjećna. Nisam za naslovnicu a nisam ni ružna. Imam pravu žensku facu i ponosim se svojom visinom (157 cm:)). Ponosim se sobom. I eto me, krećem u Klasičnu gimnaziju...još malo hehehe. Malo sam odužila danas, malo se izjadala, malo nahvalila hahahah, nadam se da vam ne smeta.
Budite pozdravljeni do sljedećeg posta i naravno recite što mislite :) :) :)
Post je objavljen 10.07.2014. u 15:09 sati.