Jučer su nam priključili internet. Preživjeli smo bez njega, ali fali, što se može.
Moram vam reći da sam baš uživala u svom danu vjenčanja. Noć prije je jako padala kiša, ali šator u dvorištu je nekako preživio, a dio ukrasa smo još vješali ujutro. Dan je bio lijep i sunčan, a tek oko 19h se jako naoblačilo i uskoro je krenula kiša. Eto, pokisli smo malo, a ipak nam kiša nije pokvarila dan.
U crkvi sam bila toliko van sebe da mi je pred kraj ceremonije prošlo kroz glavu je li itko okitio crkvu jer platila sam za cvijeće i mašne. I jesu. Sve je bilo lijepo, ali od silnog uzbuđenja nisam to ni primijetila prije vjenčanja. Ne znam da li je tako svima.
Preživjela sam i silna slikanja i snimanja. Crkva je bila puna, pa je i čestitanje potrajalo. Preživjela sam i visoke pete koje skoro nikad ne nosim (noge mi se još uvijek oporavljaju od nekih žuljeva no što je tu je). Da, nisu bile baš visoke, nekih 9 cm, ali za mene je i to previše. Još se išlo pješke od moje kuće do crkve kroz grad s tamburašima, pa sam i plesala i hodala i skakutala putem.
Zaboravili smo preuzeti revere za kumove i mladoženju u cvjećarni, ali cvjećarka nam ih je srećom poslala s mojim buketom pa su stigli s mladoženjom. Fotografi su se dugo zadržali kod mladoženje, pa su k meni došli dosta kasnije i bilo je nervoze, ali nekako je sve bilo baš dobro usprkos tim sitnim problemima. Recimo u jednom trenu se kuma izgubila. :D Ma bilo je svega, ali kad dođu slike, stavit ću par postova o vjenčanju (koga ne zanima može ih preskočiti) pa ću onda detaljnije.
Medeni mjesec je bio baš lijep. Bili smo u Crikvenici u jednom hotelu i hrana je bila prefina. Vrijeme nas je poslužilo. Osunčali smo se i odmorili. Čak sam se i kupala iako je to vjerojatno bilo najhladnije more u kojem sam plivala. Ja volim toplo more. Poslije smo još bili na Viru. Da je bar trajalo duže.
Kućica mi je predivna. Uživam u njoj. Iako nam još fali jako puno sitnica. Npr. sol, papar, šećer, kuhača, ulje, čačkalice, kanta za smeće u kuhinji i tako dalje. Ovaj tjedan je ludnica na poslu. Jučer sam radila do 10 sati navečer, a i sad čekam da me pozovu. Lovimo neke rokove, a rok je bio jučer do kraja dana... -.-
Prošlu subotu mi je bio rođendan.
Vrijeme baš leti. Da bar dan traje više sati. Valjda će se smiriti ludnica na poslu, pa ću imati malo više vremena za blog, čitanje i kuću. Mužić je na poslu. On je ovih dana radio još više nego ja.
Nadam se da vas nisam previše ugnjavila svojim glupostima. I hvala svima na čestitkama i lijepim željama.
Post je objavljen 05.07.2014. u 11:38 sati.