Da se razumijemo, ovo je također jedan pristojan blog, i ne psuje se, ne govore se grube riječi, jer tko zna, možda koje dijete čita.
Ali zaboli me ona stvar za neke stvari.
Što ovaj slavi ovih dana neku veliku pobjedu.
Moš mislit, velike pobjede, imaju kojeg čovjeka više u Europalamentu.
Strašno, to je fakat velika pobjeda Karamarko !! To treba slavit, i sada se busat u veličinu i hrvatstvo.
Nemam riječi, još mi samo fali da počne : nedamo ni pedlja Hrvatske, pa sklopi dlanove i podigne iznad glave.
Ne podcjenjujem ljude neke, ali ovo, što je ovo !??.
Kad pogledam koliko je ljudi izašlo na glasanje ( čini mi se nekih 25%), pa od tih 25% je glasalo njih oko 40% za HDZ, nekako mi se čini da nije vrijeme za slavlje i za busanje. I da je broj tih glasova onaj broj koliko članova ima HDZ i još nekih par simpatizera, koji idu na razne domjenke, slikaju se i čekaju da im se članstvo na neki način isplati kroz moguće zapošljavanje ili neku drugu podobnost.
Ali " veliki " Hrvati kao ovi se vole busat.
Pa daj se busajte sa onime kako vam ljudi žive, kakav im je standard, kako raste zaposlenost, a ne koliko će ljudi primat plaću od nekih 8000e u odnosu na neku drugu stranku.
Nas baš to toliko zanima pa smo zato i izašli svi na glasanje !! Svih 25 %.
Nisam išao, jer mi je svejedno, da sveeejeeednooooooo !!!
Možda bi me to nekad mučilo, kada bi mi to bio najvažniji problem i kada bih imao vjere u vašu ljubav prema ljudima, boljitku, prosperitetu za druge.
A i ovi drugi, masterplanovci, vi ste kao izgubili, imat ćete koju stolicu manje u parlamentu, jao tuge.
A ionako ste vi svi ista familija, kao i po sudovima što su tužitelji i branitelji jedna familija.
Jedna familija koja skupa pije kave, a za javnost igra i prikazuje nam neki igrokaz.
Shvatio sam odavno da nema ništa od kukanja i čekanja i da svaki čovjek mora brinuti za sebe.
Tako je bilo od prvog radnog i neradnog dana.
Ako se nećeš sam paziti, pa neće te ni drugi.
Ako se nećeš sam boriti neće ti ni itko drugi priskočiti.
Tako je i sa poslom. I kad radiš ( ako imaš sreću) na poslu na neki način se boriš.
Ili se boriš sa neisplatom, ili se boriš sa prijavom na minimalac, ili za neka druga prava.
Produžili su mi ugovor na novom poslu, iako sam prešao uz veliki rizik sa stalnog zaposlenja na totalnu nepoznanicu.
Ako se tko sjeća pisao sam već o prokletom kapitalizmu i o tome kako je teško raditi za totalne kapitaliste, mast ti vade za siću.
I trpiš i trpiš, i tražiš dalje, što je vrlo teško.
I već kad hoćeš odustati javi se neka slamka spasa.
Rizik se za sada isplatio, jer radim manje i lakše a imam puno bolje uvjete.
Slušao sam sebe pa što bude.
Isto tako znam da nije niti sve vječno i da nema garancije, ali Blože moj, ići ćemo dalje.
Jer borba ne prestaje. Nek je zdravlja i malo sreće.
Jer ako dođem u firmu raditi kao zdrava osoba, volio bih i takav otići.
I da , mi kao " mali " se busamo s time : gle nisam gladan, gle imam posao !!
A ovi veliki nek se busaju sa svojim parlamentima.
Katastrofa !!
Hvala dragom Bogu što nisam političar niti kapitalista !!
Zaboli me ona stvar za njih, jer tako i tako njih zaboli za nas !!
Post je objavljen 28.05.2014. u 16:50 sati.