Marketing
4A, Vazmena, DOBRI PASTIR Iv 10, 1-10 ('onaj', Palma, 21.4.2002.)
Riječ je o ovcama i pastirima. Premda slika nije toliko bliska urbanoj sredini, sadržaj je jasan. Radi se o temeljnoj dinamici unutar svakog čovjeka i zajednice. Svi smo mi ovce i pastiri. Svi trebamo nekom pripadati i netko nama. Svi trebamo brižnu skrb i vodstvo; svima su nam povjereni oni za koje moramo brižno skrbiti i voditi ih. Treba nam netko tko je ispred nas mudrošću i snagom. Pozvani smo biti ne tek ovce i pastiri – već dobre ovce i dobri pastiri.
Dobri Pastir, kad ga nađemo shvatimo da je on nas tražio na način što je u nama probudio želju da ga tražimo. On ulazi na vrata, ususret našoj čežnji za njim. Pozna lozinku našeg bića. Ne preskače, jer nije gonič nego pastir. Stalo mu je do nas, a ne naše vune, mlijeka ili mesa. Poštuje da su mu ovce povjerene da ih striže, ali ne da ih guli. I svjestan je da su on kao pastir, zajedno s povjerenim mu ovcama – povjerene jednom Pastiru. Onom Janjetu koje je umrlo da nas spasi, a koje je istovremen i Pastir koji živi – da nas vodi. Dobri Pastir pozna imenom svoje ovce. U akordu je s njima, u koincidenciji s njihovim dubokim željama. Govori im jezikom kojeg razumiju. Svaka mu je osobno važna. Nismo mu šestoznamenkasti IP broj kao današnjem Big Brother-u koji kontrolira svijet. I izvodi nas iz životne situacije koja je nalik na kliničku depresiju. Isus je izlaz iz pakla života. On je kao onaj važan zeleni natpis u tamnoj dvorani kina: exit - izlaz. I obdaruje nas: "Na vrutke tihane nas vodi". I govori nam: "Ja sam vrata, tko kroza me prođe spasit će se!" Zamolimo ga da kroza nj prođemo.
I pazimo: Isus je pastir ovaca, a ne vukova. Samo dok se ne bojimo svoje ovčje bezazlenosti, pa makar smo okruženi čoporom vukova – njegovi smo. Ne umišljaj si, ne pokušavaj biti vuk – da ga ne bi nakon gorkog iskustva morao moliti: "Daj mi biti glupa ovca koja gleda samo tvoje pete."
Post je objavljen 11.05.2014. u 10:36 sati.