Kažu da su to obične, bezvezne biljke, cvijeće.
Postoji tu kao zdravo za gotovo jer je samoniklo.
A što ako u budućnosti neće postojati, odnosno neće moći samoniknuti !?
Ili će malo toga uopće rasti !?
Tada bi to obično samoniklo postalo neobično i jedva niklo !
Tada bi kao bilo vrijednije.
Kad bolje razmislim neka bude i dalje obično, svakidašnje i samoniklo.
Tada bi značilo da još uvijek zemlja nije toliko uništena.
Evo ja sam se malo poigrao sam tim samoniklim, običnim, i pokušao na trenutak obično učiniti ipak malo neobičnim.
Malo sam pokušao to istaknuti, pa evo prilažem prvu samostalnu izložbu samoniklog cvijeća.
Uz napomenu da je još uvijek živo i tamo je gdje je i nađeno.......
***************************************************
Ovim putem ujedno i šaljem sljedeći dopis ljudima koji su možda preživjeli i sada se polako vraćaju na kuglu zemaljsku :
Tek toliko da vidite vi koji ste se možda vratili ili spasili od mnogih nedaća koje su se zbivale u budućnosti.
Možda ste imali mogućnost da se privremeno sklonite na neki drugi planet, ili ste imali dobro sklonište
Ne znam točno kako ste preživjeli moguće nuklearne ratove, ili spuštanje meteora ili potop, ali znajte da je nekoć zemlja bila okružena biljkama.
Neke od navedenih su bile na svakom koraku i rasle su same po sebi.
Shvaćali smo ih kao obično, svakodnevno i koračali pored njih kao da će vječno biti tamo.
Nama se tako i činilo. Ali kako je čovjek sklon samouništenju i omalovažavanju prirode tako je to sve nestalo. I sada kad se polako uspostavlja novi život na Zemlji želim vama preživjelima da vam što prije niknu obični maslačci, tratinčice i sve ostalo obično bilje.
Ako pokrenete novi život na Zemlji želim vam poručiti da čuvate prirodu i jedni druge.
Jedino tako će te možda imati samoniklo bilje.
Šaljem vam dopis u budućnost !!