Sve što sam želio, bila su dva odgovora
Snovi kao da, iz ruku svi bježe
Sablasti nepoštivanja znak,
Dobio je neki odgovor dalek, koji sklanja se
od pitanja, da mu svjetlo ne pokaže
Zar je toliko teško odgovor dobiti,
na tako jednostavna pitanja?
Zar na to smo spali?
Ili je čovječji ego, jači od sviju
Samo dva odgovora, to je sve što sam htio
Prvi je, slušaš li me,
a drugi je, da li poštuješ
tu osovinu srca moga
na kojoj ležim, prije nego sav potonem
Samo dva odgovora, na žici,
da ne padnu, kao pokošene ptice
Nakon što im istina prostruji kroz srce
Neka pitanja, čovjek
niti ne želi da postavi, ni da čuje
Druga pak, odahne bura od sviju
Puno sam tražio, u pustoši života
Blago srce, ponizan odgovor,
biće puno ljubavi i suosjećanja
U razumijevanju je ključ ljubavi,
i vrelo koje izlazi iz njeg je poštovanje,
koje rađa i odgaja lijepa riječ -
za mene, dok za nekog to nije
Puno, puno sam dao, i sebe pogazio
I opet probao da vidim,
da li poštovanje vrijedi i za mene
Toliko sam htio, toliko snio
samo da se netko
ne srdi na mene, da me poštuje
Da me izrazito izvorski čuje
Da to što tražim mi odgovori
Samo to
Dva plakata na licima od suza,
neke uplakane note, i stari parkovi
Zar je to, sjeta, bitnija od sadašnjosti ega
Samo dva odgovora, to je sve što sam htio
Samo dvije duše, i valovi
što se ne mire
Post je objavljen 15.04.2014. u 22:58 sati.