Jučer sam objavila pjesmu Tvoj dan, a danas ću, dragi blogeri, iznijeti tumačene te pjesme. Nastojat ću da to ne bude neka dosadna visokointelektualna interpretacija. Pa krenimo!
Pjesmu Tvoj dan posvetila sam jednoj osobi koju poznajem. Možda ste se zapitali dok ste čitali pjesmu koji je to njegov dan. Njegov dan je Prvi april koji je upravo bio jučer.
Ja ne volim Prvi april jer je to dan na koji se ljudi natječu u smišljanju što podlijih i bezobraznijih podvala njima dragim i bliskim ljudima. Bezobzirno se smiju tuđoj zabrinutosti i panici i uživaju što prave budalama svoje prijatelje, kolege, vlastitu obitelj. Da citiram svoju pjesmu: "Ti se cerekaš, /ali to nije smiješno... Što drugome su očaj tuga i plač, /tebi su radost veselje i smijeh."
Jedan moj poznanik meni osobno nikad nije ništa smjestio za Prvi april, međutim užasno me šokiralo kada mi je prepričavao što je on bio smjestio jednom svom prijatelju.
Taj njegov prijatelj, kojeg ja uopće ni ne poznajem, vlasnik je malog poduzeća. Moj poznanik i još jedan njegov prijatelj udružili su snage da smjeste "šalu" tome koji ima poduzeće. Napisali su pismo, koje je izgledalo kao da je sa vrhovnog suda i poslali mu ga. U pismu je pisalo kako mu se zatvara poduzeće i da ga čeka suđenje.
Što mislite kako se nasamarenik osjećao? Osjećao se razočarano, uplašeno i u panici. Zapravo, nema tih riječi za opisati njegove osjećaje! Nasilnici su se, naravno, podlo smijuljili. Odlično su se osjećali. "Jer ti si moćan i jak /svaki put kada on pati /zbog tebe, tebe jakog!"
Kada su mu javili da je sve to samo njihova podvala za Prvi april, što mislite kako se onda žrtva osjećala? Red deranja, red psovke i tako naizmjenice, sve popraćeno žestokim bijesom. Što li je on skrivio da je tako nešto zaslužio? Baš ništa!
Prvoaprilska "šala" ih je sve koštala prijateljstva. Oni danas nisu više uopće u kontaktu. Zbog običaja slavljenja Prvog aprila prekinuto je jedno prijateljstvo. Dva zapravo, jer je sudjelovao i njegov prijatelj.
Poznanik mi je svoj zločin prepričavao s velikom dozom ponosa. Kakva li je on to osoba kojoj je "toliki užitak kreirati tuđu patnju"? On mi se "hvalio svojim časnim činom, vršenjem nasilja"! Za mene je to osoba "podlog uma i trulog srca". Kada je završio priču, ja sam mu rekla da su i on i njegov prijatelj odlično prošli jer ih tip nije odlučio tužiti. A mogao ih je tužiti. Ja bi, da sam bila na njegovom mjestu, tako odlučila. Čovjeku se u samo jednom danu srušio čitav život. Bez svog poduzeća on je bez osigurane egzistencije, a igrati se s tim je jako bolno.
Danas ni ja više nisam u kontaktu s njim. U međuvremenu mi se jako zamjerio, doduše ne zbog Prvog aprila, već zbog nečeg drugog, premda je glavni razlog prekida našeg odnosa također bilo bezobrazno i podlo ruganje.
Post je objavljen 01.04.2014. u 19:45 sati.