Marketing
Daleki jug
Subota, prije tjedan dana.
Bjesmo čak južno od Velike Gorice!! Aha! I što ćemo sad? :-P
Vukomeričke gorice okolica Kravarskog. Pozvan sam u lov na fosile, striktno u znanstvene svrhe naravno, pod vodstvom ozbiljnog znanstvenika. Otprve nisam bio baš nešto zainteresiran za takvu vrst aktivnoga odmora, ali onda opet kao mali sam vrlo rado gledao crtić Denver the Last Dinosaur, pa sam se predomislio.
Tijekom jeseni i zime na tom području pojavila su se mnoga klizišta koja smo cijeli dan obilazili i skupljali puževe kućice.
Puževe kućice su važne jer neke su glatke i to su Viviparusi, a neke nisu glatke i to su druge sorte koje se sad ne sjećam imena. Ako bude sreće možda se u komentarima javi sam uvaženi stručnjak pa nas prosvijetli detaljnijim informacijama. A možda i ne, sigurno ima pametnijega posla. O puževim kućicama od mene toliko.
Ovo klizište prvo i najveće koje smo posjetili je blizu kućama, sigurno stanarima nije milo.
Baruštine i čičkovi, točnije češljugovina (Dipsacus fullonum)- hvala @goggo!
Trnina pupa.
Malo dalje na tlu nalazim prezimjele divlje kruške.
Ovu biljku ja zovem vražji stric, ali to nije pravi naziv. Ne treba brkati sa vilinim sitom koje isto neki tako nazivaju.
Egzotični krajolik- ovu sliku nazivao sam Kravarski Combray, već prema romanu Marcela Prousta U potrazi za izgubljenim vremenom.
Ovaj stol, ovako usred polja, mislim da to može biti jedino vještičji stol :-P
Pogled preko polja, žućkasti objekt s tornjićem na horizontu je crkva u Kravaskom.
Prolazeći između trske (u sredini) i crne hrpe granja (lijevo) našao sam lisicu.
Zapravo lisičji rep, a ostatak lisice izgledao je najbolje reći eksplodirano. To je jedna od onih stvari koja pokvari ugodnu šetnju. Odlučio sam ne slikati. Čemu stavljati slike crkotine, kad vam sve mogu i riječima dočarati ;-)
Sljedeće smo išli istražiti pojavnost ugljena na lokaciji gdje je takva pojavnost zabilježena u prošlosti.
To je bio odličan vijugavi potočić. Ugljena nije bilo.
Natrag se vraćamo kroz oku ugodne šljivike. Tu bi trebalo doći u ljeto ;-)
Dalje idemo na jezerca ispod škole u Kravarskom.
Bršljan
Jezerca/ribnjaci-
Ovdje očito u tijeku je uređenje okolne šume. Općenito primijetio sam da se u ovom kraju ljudi intenzivno bave eksploatacijom drva. Posvuda smo viđali duge redove složenih metrica i svako malo traktor s prikolicom punom drva.
otok s kružnom klupom i suncobranskom nadstrešnicom do koje vodi most. Jako ukusno i simpatično uređeno.
Nije bilo nikakvoga upozorenja po pitanju sigurnosti pa sam se prebacio preko da se malo odmorim od lova na fosile.
Smrekored.
Ali nije bilo puno vremena, trebalo je ići dalje do ruba šuma, do još jednoga potočića i tu je nastala ova fotografija daždevnjaka.
Već drugi kojega smo sreli taj dan.
Daždevnjak je vjerojatno životinja koju najredovitije srećem u prirodi od lanjske jeseni.
Opet Combray
Močvarni predjel
Pa opet natrag uzbrdo do nekog mini klizišta.
Nekakvi plodovi, iako sam ih već viđao negdje, nemam pojma kako se to zove.
Zadnje klizište toga dana smo ugledali slučajno iz auta već na odlasku.
Ovo klizište napravilo je veliku štetu na vinogradu, a odnijelo je i objekt (vjerojatno klijet) u dnu vinograda.
Na odlasku nakratko posjetismo i Kozjaču- najvišu kotu Vukomeričkih gorica.
232m n.m. (hvala @geomir na ispravci) na toj visini zrak je rijedak tako da automobilski motor ne može raditi bez boce s kisikom :-P I meni se počinje malo spavati.
Dalje na jug u smjeru rijeke Kupe tu se zaista protežu značajni šumoviti predjeli.
Nažalost podružnica globalnoga sistema za nadzor meteoroloških fenomena i izazivanje potresa- HAARP smještena je nedaleko odavde od samog vrha Kozjače :-(
Dosta mi je toga avanturizma, lova na fosile i dalekih egzotičnih južnih krajeva, večer je pa ajde da se ide put sjevera.
Post je objavljen 22.03.2014. u 21:01 sati.