Marketing
Maškara parada...
...otpala ti brada......
smo mi nekad pjevali k'o klinci jedni drugima kad bi se sreli na cesti.
I išli po kućama, bilo nas je puno, svi su otvarali vrata i bili sretni što im je netko pozvonio.
To se s godinama gubilo kao i sve drugo, jer kasnije su ljudi ostavljali zatvorena vrata, nisu više tako oduševljeno otvarali.
Bilo je to nekad zaista vrijeme koje se itekako iščekivalo.
Ali kako to biva, uvijek je bio poseban taj doživljaj izrađivanja same maske, odabir što ćeš biti.
Taj gušt kad nešto osmisliš i to napraviš.
Tada nije bilo toliko kupovnih odijela kao danas, nije bilo toliko likova i plastičnih i inih maski.
Čak smo u školi izrađivali one papirnate kad se na balon ljepilo puno slojeva papira i izrađivala maska.
I ljepilo smo doma kuhali.
Tako je nama Ficho ove godine rekao da želi biti Lego- ninjago.
Kako traje trenutno još uvijek lego manija, osim standardnih legića, pa lego-chima postoji i lego -ninjago.
To su figurice kojih ima raznih boja, a kako Ficho voli bijelu, on je izrazio želju da hoće biti lego-ninjago i to bijeli, kao i ovaj......
...prihvatili smo zadatak, jer kao što sam rekao, sama izrada i sve oko toga često je bolja od samih maškara......tako je žena uspjela od ostatka ostataka skrojiti i sašiti bijelo odijelo ninje......trebalo je još napraviti kapu......
..bilo je to upravo onakvo oduševljenje kakvo smo i mi nekoć imali.....
...i zaista je zračilo sve tim oduševljenjem i srećom.....
...i ja sam dobio mali zadatak, da doprinesem barem s nekom sitnicom.....kako je onaj lego imao znak na prvoj slici, tako smo morali i to uskladiti......nismo imali neke boje za tkaninu, osim akrilnih boja i starih tempera, a flomasteri su se posušili......probao sam nešto napraviti sa običnim drvenim bojicama...nisam znao da je moguće njima nešto crtati na tkanini, ali nekako se može......
..i naš lego - ninjago je bio spreman....
Ali tu je nekako sve krenulo u drugom smjeru. Kad su mu stigli prijatelji s kojima se najčešće igra s legićima, i najviše se igraju lego- ninjaga, nekako se sve promijenilo. Ficho je već tada promijenio izraz lica. Iako sam mu samo vidio oči, osjetio sam da se nešto dogodilo. Otišli su skupa na maškare u cenar gdje se odvijala maskirana proslava.
Bilo je hladno pa nisu bili dugo, ali dovoljno da primjetim zašto je Ficho tužan......
...njegovi prijatelji su imali kupovno odijelo, za kojeg se mora priznati da izgleda glamurozno.....baš kao i sami lego.....
...sva ona sreća pripremajući se za maškare kao da je pala u vodu......sada kao da sam i ja tužan, kad sam vidio njega....ali nije on htio priznati ni reći ništa.......
Ovaj post je trebao biti pun veselja, tako je bio zamišljen, ali negdje putem je ispao nekako tužan. Ili je to samo moja bujna mašta. Ali vidio sam i doma da je kasnije bio tužan, drugačiji. I kako ništa nije htio reći, pitao sam ga.
Pitao sam par puta zašto je loše volje, ali nije htio ništa reći.
Tek kada sam ga pitao da li mu je možda ono odijelo kupovno ljepše od lege- ninjage nekako je stidljivo promrmljao u znak odobravanja.
Makar su mu na maškarma neke djevojčice rekle da ima lijepu masku i hvalile da je simpa, nije ni tada živnuo.
Skromnost, ili samo nije htio nas povrijediti i priznati da je tužan možda zbog tog.
Ne znam, ali znam da smo se ostatak dana igrali i bili veseli.
Ispričavam se što nije post tipični maskembalski, veseli, ali tako je nekako tekao dan.
***************
Sada me to podsjeća na sveukupnu borbu između nečeg domaćeg i kupovnog.
Kao što klinci danas kad im daš domaći paradajz pitaju : a di je onaj lijepi ,fini koji smo neki dan kupili !?
Ili di je onaj picek fini!?
Sve me strah škole i svega toga s mobitelima i svim i svačim .
Jer bilo je oduvijek među klincima nekakvih razlika, i zezancije kad neki nisu imali nešto kao i oni drugi.
Ali čini mi se da je u današnje vrijeme to više nego prije izraženo !?
Post je objavljen 03.03.2014. u 11:29 sati.