Sjećam se kak je meni bilo kad smo išli po mamu na Trg (tada Republike) bana Jelačića.
Bio mi je to kao klincu izlet. Gledaš i diviš se.
A tek u neki drugi grad !? E to je bilo neprocijenjivo.
I sad je. Još više, jer se sve teže putuje.
Tak je Ficho počeo svoje istraživanje.
Evo prvo malo zimskih za zagrijavanje ( busne slike, koliko se uspjelo uloviti)........
...tek toliko da se vidi kako je ipak nešto ostalo drveća, borova nakon one smrzavice po Gorskom kotaru......lagano se prešlo u neko toplije vrijeme......
...pokušavalo se sunce probiti...a pokušavalo se i uloviti koji detalj još iz busa......
....malo po malo, škljocajući ,stiglo se u sunčanu Pulu.......
....bio bi to za nas preveliki zalogaj, put mislim, pa je Ficho putovao s penzićima.....tak je put sitnica prema tome da ideš autom......
...vodila baka svoje unuke na izlet......imali su razgledavanje grada Pule, nakon toga razledavanje same Arene, pa ručak u restoranu, prezentacija proizvoda i muzika i ples.......sve to skupa za jednu osobu košta 70 kn....ali sjećanja i doživljaji ostaju zauvijek....pa lutajmo malo ulicama Pule........
....teško je nekad pratiti taj dječji tempo, pa treba baki i malo odmora....a i svima dobro dođe predah.....
..a usput malo i nahranit golubove.....
....ajmo dalje....ima još toga dosta za šetnju....
.....evo stigli smo do Arene.....ograda je zatvorena......izmorila me ova šetnja preko posta....nisam bio tamo u Puli od osnovne škole...ali dao sam zadatak Fichi i belatorici da mi malo to posnimaju...da se i ja šećem s njima.....