Ah kad od života na životu ostane samo nada. Ali srećom ne tek pjesnička, romantična, ona koja zadnja umire. Nego nada kao kršćanska krepost. A ona je na neki način već iskustvo onoga čemu se nadamo.
Ah pa ovo je, ako uopće je, neko čudno nadahnuće za napisati nešto. A to samo zato što mi je ispisivanje slova na ekranu moba ostala jedina mogućnost da duši dam da nešto svoje... Ali jedan od plodova moje dugogodišnje RBK (raspetosti na bolesničkom krevetu) je i to sam shvatio da stvaranje projekata ozdravlja i oživljava onoga koji se prepustio Gospodinu da po njemu stvara.
21.22 sati 'Knock, knock on the heaven's door.' Baš puštaju ovi sa HKR. Ma dobro je tako malo prije ružarje s babom Jakom. Stvarno se ispričavam lipi moji kojí ovo čitate - to vam je tako kad ne talentu pisanje preostane jedini način da duši da priča.
Post je objavljen 27.02.2014. u 08:32 sati.