Draga Dijasporo,
već sam vam puno puta htio pisati, ali nisam imao mogućnosti.
Znam da vas ima po cijelom svijetu i teško bih vas sve pronašao.
A i previše bi me koštale kuverte i marke da se javim svakome od vas.
Zato vam se javljam ovim putem, to mi izgleda najbolje.
Do koga treba doći ovo pismo do toga će i doći.
Iako se dosta šalim na blogu, ovo vam pišem ozbiljno.
Htio bih na početku reći da nitko od mojih najbližih nije van Lijepe naše, kao niti ja.
Iako sam protekle godine dosta razmišljao o tome da postanem dijaspora.
I moram priznat da mi je tada došla i suza na oko, budući imam obitelj, ženu i sina od 5 god.
Uspio sam za sada ostati u Hrvatskoj, a dalje ćemo vidjeti.
Samo da ne mislite da ne osjećam kako je to biti izvan domovine, reći ću vam da djelomično i osjećam.
Ne znam taj osjećaj kao što ga vi znate, ali itekako dobro vizualiziram stvari i osjećaje.
Moram vam samo prvo ispričati nešto iz djetinjstva.
Dok smo bili klinci često smo se igrali po vani, po cijele dane sam provodio sa tada najboljim prijateljem.
Zvali smo ga Dampa.Bili smo nerazdvojni. I ja imam starijeg brata i Dampa ima starijeg brata.
I oni su također bili nerazdvojni.
Polako smo odrastali, Dampa i ja. Razlika u starosti je bila samo par mjeseci,generacija smo skoro.
Došli smo u neke tinejđerske godine. Moglo bi se reći da je moja obitelj bila nešto financijski jača od Dampine obitelji, ali to mi nismo nikada smatrali važnim. Te razlike nismo toliko osjećali.
Ali jednog dana je došla vijest da Dampina obitelj odlazi iz Hrvatske. Ne znam koga je to više pogodilo, sve nas oko njega ili njega.
Pogotovo ako uzmemo u obzir da se Dampa tog ljeta prvi puta zaljubio, bio je neobično sretan.
Time je još bilo bolnije to sve i napuštanje svega što je do tada okupiralo njegov život.
Otišao je Dampa u Švicarsku, i roditelji i brat.
Naravno da nisam odmah kužio zašto i kako sada odlaze. Zašto ? Tek kad malo odrasteš, skužiš razloge.
Brat od Dampe se vratio za par godina, vukla ga je nostalgija, prijatelji, ružiona. On je stariji pa nije mogao prebroditi taj prelazak u drugu državu. Sada njegov brat živi tu, grca u dugovima, ima rastavu iza sebe, krpa kraj s krajem, nema posla. I starci su u penziji i vratili su se iz Švicarske.
Dampa je tamo. Kako je otišao sa svojih 14-15 god, on se tamo nastavio školovati, upoznao Švicarsku. Može se reći da mu je Švicarska druga domovina.
I dođe on tu nekad, ode se van ružit, uživat, jer kad on dođe onda se tulumari.
Sve on to vidi, čini mu se tu i dalje kao u bajci, on vidi nas vani i druge ljude, ali ne vidi pravu stvarnost.
I nedavno čujem da Dampa razmišlja o povratku u Hrvatsku, da tu osnuje obitelj i da se zaposli.
Kako on ne vidi pravu stvarnost, jer možeš ti njemu pričati ovo i ono, ali kad srce vuče i kad nešto čvrsto odlučiš teško je tada nekoga uvjeriti u suprotno ( to kao i one "pećine").
On vidi ono što vidi, kao što kad dođu tu u Zagreb mladi iz dijaspore, onda se provode po vani i čini im se kao fora tu živjet.
Ja vam želim reći, cijeloj dijaspori da je to samo PRIVID !
Vjerujte mi da vam je bolja kombinacija raditi i živjeti vani, a tu uvijek možete doći na provod.
Sjećam se da je po ljetu neki "sinek" iz dijaspore otvorio blog i onda pisao kak je Zagreb živ ljeti, kak je Zrće puno ljudi, a ja sam mu napisao : sinek, to ti nismo mi tu po vani, to je većinom dijaspora, možda neki tatini sinovi.
Mi ti nemamo za pivu ispred dućana, a ne za neka putovanja i provode po Hrvatskoj.
Eto htio sam reći da znam da vas neke vuče ljubav prema domovini da se vratite nazad, i da vi možda i više volite tu Hrvatsku nego mi koji je imamo svaki dan, ali moj savjet je: ne vraćajte se osim ako niste zaista situirani da proživite ovdje normalan i miran život.
Pogotovo vi mlađi koji imate za raditi još 30 god.
Gledao sam često emisije o dijaspori, i o nekim ljudima koji su htjeli doći tu ulagati nakon što su uspjeli u stranom svijetu, i odustali su, je su vidli da tu ima previše birokracije i previše vrata koja treba proći......