Često znaju ljudi reći da je upravo njihov posao težak, teži od drugih.
Ali neki od tih ljudi zapravo nisu ni radili ništa drugo osim možda svog posla.
U novije vrijeme se rijeđe događa da čovjek provede svoj radni vijek na jednoj vrsti posla.
Sada nema više neke sigurnosti ili garancije da ćeš raditi upravo to što sada radiš.
Prije sam znao dosta puta čuti od tih ljudi koji su radili cijeli život u jednoj firmi kako komentiraju da je njima najteže, a ovi neki drugi poslovi su lagani.
Tu se nikako nisam mogao složiti s tim ljudima, jer znam da ne znaju što pričaju.
Kako on zna, a nije to radio !?
Često su baš uredski poslovi bili na tapeti ; oni ništa ne rade, samo sjede i nešto slično tome.
Ili vele lako je konobarit !
A onda pitaš jesi li konobario, jesi li radio u uredu ?
Nisam !
Pa kako onda znaš da je to lagano.
Dakle, moje je mišljenje je da je teško uopće odrediti kome je lakše kome teže.
Pogotovo jer sam radio stvarno dosta različitih poslova.
I mogu reći da ja ne bih radio nikada uredski posao, ne bih sjedio 8 ili više sati tamo. Nisam taj tip ,iako netko pak ne bi mijenjao svoj uredski posao za moj.
Jedino je teško onome koji radi nešto, a uistinu mu taj posao ne leži i opterećuje ga, ili radi a nema plaće. To može biti težina, a ako radiš s guštom i zadovoljan si uvjetima i vrstom posla tada je lakše.
Netko će guštat radit s ljudima, a meni to izgleda kao najteži posao na svijetu, da radim na šalteru, ili konobarim. Ma najteže je zapravo radit s ljudima.
Pošto bježim od ureda i ne bih to nikada radio, ipak sam malo zavirio u taj uredski svijet.
Čekao sam da svi odu i da se malo suočim sa svojim strahovima.
Vidim da u uredu osim standardnih stvari kao što su tipkovnice, miševi, uredske stolice, pokoja slika obitelji ili neki ukrasni predmet, postoji nešto i životno.
Nešto što bih svakako htio u uredu, nešto ipak živo kao što je biljka.....