Marketing
Neistraženi zapad I. (poglavlje treće)
Ovo je nastavak predbožićne šetnje zapadnim predjelima gore Ivanščice.
Ako je sjećate iz prošlog nastavka, prošli smo mistične livade- Pregerske krče, vješto smo se prebacili preko grebena spustili se pod stijenu Veliki Turmek i počeli napredovati sjevernom padinom u smjeru zapada pokušavajući pratiti izohipsu na teškom strmom terenu.
Znate da je teren nepristupačan kad ovakva bukva padne i nitko ju ne ukrade nego ostane trunuti :-)
Unutra se može zavući mršaviji čovjek. Ja ne mogu.
Takva mrtva stabla su važna za velike kukce jelenke. Nažalost danas jako rijetko oborena stabla ostanu trunuti u šumi. Sve se izvlači i eksploatira. Kako i wikipedija kaže o njima: „Šumari često, uklanjajući staro i trulo drveće, uklanjaju i habitat i hranu ovim kukcima.“
Napredujemo isprva uz vertikalni zid Velikog Turmeka. Teško se krećemo.
Ona nastavljamo prema klifovima Velike i Male Peći
Nailazimo na teren koji je izuzetno vizualno atraktivan sa stijenama prekrivenim mahovinom, sve ima nekakav hobitski štih.
Nažalost koliko je ugodan za vidjeti teren je toliko je teško prohodan. Ispod lišća puno je skliskog kamenja i grana. Napredujemo zato vrlo sporo i oprezno.
Zbog pronalaska ove spektakularne kose stijene isplatio se sav trud:
Moj ruksak radi usporedbe
A zatim i kolega pohodi ovaj neobični vještičji oltar. Geologiju nastanka toga fenomena ja nisam u stanju zapamtiti, jedino se sjećam da je nešto dosta zanimljivo u pitanju :-)) ali valjda će se on još javiti u komentarima s par riječi po tom pitanju.
Dok pratimo izohipsu u smjeru zapada nad nama se nadvijaju gromade Velike i Male Peći. Ogromni klifovi nadvisuju i najviša stabla. Ne stignemo više obilaziti svaku stijenu jer bi to uzelo puno vremena, samo ih u prolazu slikam kroz krošnje bukvi. Na ovim slikama je čini mi se Mala Peć koja je najdalje na zapadu. Sad kad su nam poznate koordinate vjerojatno ćemo se kad-tad vratiti posebno do svake od izdvojenih stijena radi ispitivanja pojavnosti špilja.
Nezaobilazni daždevnjak. Poludjeli su u ono vrijeme od tople zime i posvuda se razgmizali. Nadam se da se nisu poslije pomrzli uslijed naglog siječanjskog zahladnjenja.
Šuma je lijepa i doima se lako prohodna ali i dalje se teško napreduje zbog kamenja i granja pod lišćem.
Likovac zlikovac?? Nisam 100% siguran da li je to taj zloglasni ubojica. Možda kolega gogoo zna? Sigurno zna!
I napokon već na izmaku snaga i sasvim izgladnjeli pristižemo u napušteni lepoglavski kamenolom- popularno Vudelje.
Vudelje je popularno među praktičarima rekreativne zabave u vidu airsoft/paintball-a i sličnih čudesa, brdskog biciklizma, motocikizma a također je
omiljeno odredište bujajuće supkulture preppers-a, survivalista, bushcraftera i sličnih svjetovnih tragalaca.
Na strmoj stijeni kamenoloma primjećujemo nešto bijelo.
Što je to bilo? Mini-ledenjak? Nalazište čudesne Glauberove soli? Tko to može znati…
Stazom kroz jelov šumarak spuštamo se u kamenolom:
Mjesto okupljanja u kamenolomu
Nažalost pipa je polomljena. Dobro je da smo se vodom za kuhanje čaja opskrbili toga jutra na vodopljucu (vidjeti poglavlje prvo) (Primijetite da je fotobombu bacila nekakva buba slična smrdljivom martinu.)
Misteriozni ostaci nekadašnjih kamenolomskih objekata.
Survivalistička ognjišta.
Nekadašnji kamenolom dosta dobro je pošumljen borovima.
U sljedećem, četvrtom i posljednjem nastavku Neistraženog zapada, ne propustite: ručak u lepoglavskom kamenolomu i testiranje prototipa etanolskog kuhala za čaj.
Post je objavljen 22.02.2014. u 22:06 sati.