Marketing
Jutarnje razmatranje uz mob
4.05 sati Oh dar je moći pisati o boli. I najbolje opisane boli nisu najgorče jer gorčinu im oduzima mogućnost da se o njoj govori. Čim imaš mogućnost da krikneš to je najbolji znak da te do kraja ne boli. Dno boli nisu riječí: 'Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?' jer znak da te nije ostavio su riječi kojima si zavapio. Ni riječi; 'Žedan sam!' Jer žeđ ti taže rijeci kojima kričiš. Vrhunac boli je kad zavlada posvud tmina i tišina a ti ispustiš duh svoj. Ooo kako je daleko od mene dno boli kad imam o njoj mogu govoriti diljem web prostranstva. A za koji minututi dokle sežu HKR valovi. Krunicu ću prikazati za one koji u šutnji umiru od prevelike boli. Grc, grc, gulg... Oh Bože moj i sve moje! Reci samo zašto je tama bila tako tamna i duga? Da znam, da pokažem svima koliko Te zaista ljubim. Ma ljubio bih Te i kad me ne bi ovdje bilo. A tada tek jer gledali bi se licem u lice. Za jedno Te molím daj mi umrijeti od ljubavji za LJUBAV. Amen!
Post je objavljen 17.02.2014. u 08:16 sati.