Marketing
Pionirski grad
Kad smo bili pioniri maleni išlo se u Pionirski grad ili Pionirac.
Ne znam dal su nekad svi dolazili tamo na školske izlete iz drugih krajeva, nemam tu informaciju.
Sad se zove Grad Mladih, i mislim da tamo sad znaju školarci dolaziti na nastavu u prirodi.
Za jučer znam da je bilo ljudi iz raznih krajeva.
Bilo je puno Zagrepčana, Dalmatinaca, Prigoraca, Zagoraca, Međimuraca, Istrijana, Ličana, Slavonaca, Beograđana, Vojvođana, ma bilo je ljudi od Vardara pa do Triglava, Balkan u malom.
Nisam bio u Pionircu već skoro pa tri desetljeća.
Nisam ni jučer znao da ću tamo završit.
Zvao me prijatelj na cugu, nije mi ništa govorio za neke planove ili događaje, samo je rekao : vidjet ćeš.
Nisam ja puno ispitivao.
I otišli smo na izlet.
Bili su tamo ljudi iz svih dijelova bivše Juge, a možda i šire.
Tu nije važno bilo koje si boje kože, od kuda dolaziš, s čime se baviš.
Bilo je tu direktora, direktorica, šljakera, doktora, svih možda mogućih djelatnosti, raznih godišta.
Sve su to obični ljudi, samo što ih povezuje jedna ljubav prema istoj stvari.
To je način života, odabir, ljubav, strast ili što već
Svi su tu kao jedno. Svi su slično obučeni, vole istu stvar, istu glazbu.
Prihvačaju sve, nikome ne smetaju, vole se zabaviti, ali vole na neki način i opasno živjeti.
Jer život bajkera mi se čini ipak malo riskantniji nego nas "običnih".
Nisam bio bajker, niti ću biti vjerovatno, ali volim tu atmosferu, rock glazbu (uz svašta nešto), ponovo tu emociju, taj adrenalin koji kao da vidiš u zraku iznad atmosfere.
Imali su jučer bajkeri svoj moto-susret, ne znam puno o tome, ali vele da je ovo bio mali skup zbog vremena, bilo je ljudi brojeno u stotkama, ali inače ih se zna brojat i u tisućama.
Nisam nikad do sad bio na takvom događaju, ali mislim da ću možda otići na proljetni ili ljetni.
Sada nije bilo motora, ali bilo je buke.
Ta tri "luđaka" su toliko dobro svirali , da to nije normalno.
Rock je prašio cijelo vrijeme, a najlaganija stvar je možda bila "Teške boje".
Iako smo prijatelji i ja jedini možda bili u civilki, nitko nas zbog toga nije čudno gledao.
(...ispričavam se zbog slika i mutnosti, ali nisam imao fotić jer nisam ni znao gdje idem...)...ali ipak da možda dočaram atmosferu službene obleke......
..imali su i tombolu......
I mi smo se naskakali uz žestoku glazbu.
A ovi "luđaci" su na kraju odsvirali od Prodigy-a "voodoo people", bubnjar je lupao za navjerovat, stvarno ludo, valjda su to za svoj gušt odsvirali. Nisam to nigdje nikad čuo u živo.
Nakon toga smo još uz našeg mlađeg "vodiča" odvedeni na neki techno- party na Ravnice.
Opet smo malo u ritmu razgibali stare kosti. Ovaj put smo mi "starci" ipak pobjegli prije svitanja, jer su ovi valjda nastavili izlazak do podne.
Mi više to ne možemo, nema kondicije.
A i čini mi se ipak da je nekako najbolje uz klape, ili lagani dvokorak uz puni želudac.
Baš onak kak veli i Kekin.........
Post je objavljen 02.02.2014. u 17:13 sati.