Marketing
Souvenirs d'un autre monde
Kada sklopim oči gledam projekciju deformiranih i slijepljenih sjećanja. Film poznat pod nazivom noćna mora. Vratile su se , ovaj put lukavo mi brišući sjećanje . Neugodan osjećaj ujutro jedini je dokaz da je u mom umnom kinu bio prikazan film od kojeg sam okretala glavu i u snu. Stvar je u tome da se u jutro probudim ..no dobro lažem..Stvar je u tome da se u podne probudim, košmar polako blijedi i možda će ga nešto što vidim tokom dana opet vratiti u sjećanje , biti će mi drago da se to nije desilo, no to je jedina razlika između noćne more i stvarnosti. Stvarnost koja mi je poekad sumnjiva dok imam svoje Descartes trenutke pa preispitujem sve, što uključuje poznat film Nije li ono što mislim da sanjam zapravo stvarnost. Tako sam razvila neku vrstu obrambenog mehanizma, novi svijet u svojoj glavi koji posjećujem poput meditacije. To je neka vrsta paralelnog svemira jer tamo živi moja suprotnost. Hrabrija verzija mene koja se ne boji ničega i ne analizira sve dokle joj se ne paralizira mozak. Postajem špijunka u tom svijetu gdje je trava nebesko plave boje, a nebo zeleno. Vrijeme stane i mogu biti što želim, mogu biti sama, sretna, tužna...paralelan svemir nema granica i može se desiti bilo što te je zato tako primamljivo provoditi vrijeme tamo. Problem je kada moram pauzirati sanjarene zbog socijalizacije koja me nerijetko iscrpljuje. Ne mogu reći prijateljima da sam heroj u paralelnom svemiru i moram otići tamo jer televizori ne mogu prestati lupati ljude koji su prestali raditi.
Post je objavljen 16.01.2014. u 20:11 sati.