Duša jedna je, napukla
Otvorila se u rani,
suzu svoju ispustila
I uz moj duh se položila
Sada je u njoj samo suhi zrak
Udaljen u nekoj dalekoj zemlji
Krv i ranjeno tijelo
Otkrili su meko srce koje ljubi
I ne zaboravlja
Ovo doista, ne zaboravlja
Napukla.. ova zemlja je napukla
Ništavna, sama, oronula
Pogažena nogama ljudi što se more
kao stvorenja lutatelja života
Zaboravljena u snu, neshvaćena
U zraci vječnosti, suzom svojom
mene je dotaknula, ranom poljubila
Izvorom tuge ljubav rodila
Kao majka me zaogrnula,
kao sestra, sva zavoljela
Napukla.. duša mi je napukla
Pred rođenja zorom
Pred tamnim dalekim, zaboravljenim dvorom
U crnoj noći
Leži biće rane puno,
odveć da bi vjerovalo
Kao čaša u ruci, duša ova se raspada
Miluje ju neka lahorna tišina
Dok sva noć, kišom ne napada..
Post je objavljen 14.01.2014. u 23:02 sati.