Dakle odmah Vam se bistri kakav to buran život vode dinja i Kiseli Krastavac, život od kojega nema nikakve koristi.
Pa možda i ne baš posve nikakve jer o njima se priča posvuda, a ponekad i bilježi detalj koje je zamijetilo iskusno oko neznanca.
Gotovo sve što se o njima priča u ovom ili nekom drugom obliku pokušao sam objediniti u životopis što na prvi pogled neobično ispunjava sadržaj životne glazbe.
Dakle ton i tišina koji se skladaju i mogu raspršiti bučeći kao strašno zbrkana kakofonija ili pak vrhunski izvedena skladba Sebastiana Bacha.
A note, sve su to one jednake stalno izrabljivane iste note.
dinja i Kiseli Krastavac i su u šumi pa se pretvaraju da su hrast. dinja je krošnja, a Kiseli Krastavac deblo.
Ne mogu poreći da je čudesno prepričavanje Vama dobro poznatih situacija koje rese život dinje i Kiselog Krastavca pustilo korijen i zavuklo mi se duboko pod kožu tako da sam se već počeo zanositi kao kakav strastveni sakupljač koji pijano tetura pišući patvorine.
dinja i Kiseli Krastavac uče geometriju. dinja kao kugla, a Kiseli Krastavac cijev.
Znam da crtice iz životopisa dinje i Kiselog Krastavca su na prvi pogled plagijati, da sviram note što su, ovako ili onako već zvečala svemirom, ali ipak, unatoč svim Vašim zvižducima i negodovanjima, svirat ću Vam te Vama toliko dobro poznate note na način na kojim će se uklopiti u sadržaj životopisne fuge dinje i Kiselog Krastavca; - dva posve obična lika iz mnoštva kojem pripadamo i zapravo dosadno ponavljamo iste one toliko puta odigrane prizore koje uporno ponavljamo svaki trenutak u svom bizarnog postojanja.
dinja i Kiseli Krastavac idu kupiti staru kuću. dinja je popravlja, a Kiseli Krastavac u njoj samo spava.
Priznajem Vam da je mene moja odluka takvog pristupa toliko ponijela da se čak pojavila posve neobična zamisao. Kada? Onog jednog dana čim se pojavila potreba da pišem...
U ono neko doba nakon sezone kiselih krastavaca jedan se Kiseli Krastavac zaposli kao saobraćajac. Dok je patrolirao uz autocestu zaustavi dinju zbog prebrze vožnje:
- Dobar dan gospođice, smijem li vidjeti Vašu vozačku dozvolu?
- Vozačku dozvolu?? Što je to?
- To je ružičasti papir da potvrdi da li je dozvoljeno voziti automobil.
- Ah da, to ... U hop cup….
- Mogu li dobiti saobraćajnu dozvolu?
- Što je to?
- Onaj zeleni komad papira…
- Onaj kao vi? - upita, ali: - Ah! - odmah se ugrizla za jezik jer se Kiseli Krastavac uopće nije nasmijao pa nastavi: - Izvinite, šala mala. Evo Vam... – reče, ali ne dovrši nego mu pruži ispravu prešućujući obrazlaganje svog ponašanja.
- A mogu li sada još dobiti i vaše uvjerenje o osiguranju?
- Uvjerenje o osiguranju? Što je pak to?
- Potvrda da ste osigurani protiv odgovornosti za štetu koju može prouzročiti ovaj automobil.
U ovom trenutku, Kiseli krastavac smanjuje njihovu razliku, nadnosi se kroz otvoreno bočno staklo i posve unosi u lice dinje svoju kiselu pojavu...
A dinja se prepušta zakonu i čini što se od nje traži mada ne baš revnosno što je moguće zaključiti iz njenih riječi na kraju:
- O ne, još jedan kiseli okus…
I tako je razotkriveno gdje su otišli Kiseli Krastavci. Zaposlili su se u saobraćajnoj policiji! A što iz te priče možemo zaključiti? Pa recimo: Izgovorena ljubazna riječ može uljepšati dan, a prešućena ostavi prazninu!
Post je objavljen 14.01.2014. u 12:07 sati.