Marketing
Sent: Tuesday, January 07, 2014 5:26 PM
To: luka.rada@isusovci.hr
Dragi p.Luka! Pišem Vam sa presporog vrtićkog kompjutera, jer se još nisam umrežila. Tažim jedan povoljan lap top pa ću onda i ja biti češće u mail komunikaciji s Vama i na Web župi. Nadam se da ste mi dobro. Slike koje sam gledala pokazuju da ste stvarno uživali sa sekama na Cvjetnom. Drago mi je viditi Vas tako ozarenog. Zagreb je ipak Vaš grad, bez obzira što ste sada Zagorec:-) Šetati ćemo mi skupa Cvjetnjakom, vrlo skoro, daj Bože! Imam jednu veliku potrebu za Vašim savjetom. Probat ću ukratko, nije ništa strašno, ali stvara mi zbrčkanost i ne znam kako doći do rješenja koje je po Božjoj volji. Naime, za vrijeme ovih blagdana, u mom rodnom Šibeniku, jedna mi je susjeda i odgajateljica poručila da se počnem pripremati za odluku da li se želim kandidirati na mjesto vrtičkog pedagoga koje se (jednom u 35 godina) otvara u mom gradu. U Zagrebu radim kao odgajatelj 10 godina i nisam imala prilike dobiti radno mjesto s visokom stručnom spremom kao pedagog(završila sam višu, pa visoku). I za vrtičkog pedagoga sam položila stručni ispit, tako da su mi šanse za dobivanje tog posla u Šibeniku jako velike, iako nemam nikakvu vezu (niti sam je ikad imala) E, sada to zvuči odlično..Ali kada sam počela razmišljati o stvarnom preseljenju uhvatio me neki čudni osjećaj, kombinacija nemira, zbunjenosti, uzbuđenja. U Zagrebu sam digla kredit za stan i lagano ga uređujem. Imam lijep život, zahvalna sam Bogu na tome.U Zagrebu sam od 16 te godine, od rata, više od pola života.U Šibeniku su mi roditelji koji su nevjerovatno nesebični ( s obzirom da imaju samo mene) i ne žele se miješati u moju odluku. U Šibeniku je mrtvilo, pustoš, osjeća se stvarno velika tuga zbog nedostatka svega što je potrebno za sadržajan život (duhovni, kulturni sadržali su na nuli) Nemam uopće načina kako doći do prave odluke. Molim se za jasnoću, ali nemam nikakav odgovor. Nije me strah rizika, ali me strah mentaliteta i skućenosti. Već su mi i prijatelji od dolje rekli da se ne vraćam jer da neću izdržati to mrtvilo. Onda opet mislim na roditelje i kako će im biti teško kad budu još stariji, a sami (oni kažu da će u dom i da je to njihova konačna odluka kaod onemoćaju). Evo, pater, pojma nemam. Pomozite ako Vam sto dođe kao nadahnuće za ovu situaciju. Želim napraviti ono što je u Božjoj volji za moj život, pa makar to ne bilo meni drago. U tablici "za" i "protiv" situacija je 50/50. Pomagajte… Voli Vas …
P.S Izgleda da će Sabor ipak malo pričekati.. Ili..??:-)
From: luka.rada@isusovci.hr
Sent: Tuesday, January 07, 2014 6:33 PM
Oho znači nećeš državničke posle rješavat jer imaš svoje. A tvoji? Valjda si došla do neke jasoće samim time što si o tome razmišljala kad si mi pisala. Iz iskustva govorim najčešće je odgovor na našu tjeskobu u nama a to shvatimo kad nekom izreknemo. Zato mislim da ti je stvarno potreban duhovni konzultant (duhovnik) kad budeš razrješavala teške državničke poslove. Kažem valjda ti je sada samoj jasnije što ti je činiti. Mogu ti reći kako sam riješio sličnu dilemu koju sam imao. Ostati u Spltu značilo bi biti sređen, udomljen, po svoj prilici oženjen čovjek. Ali ono moje me povuklo u neizvjesno koje se pokazalo bolje. Od srca p. Luka
Post je objavljen 07.01.2014. u 18:03 sati.