Nova se vec zakotrljala,
ne čeka ni sekunde da se
barem priviknem pisat novi
broj na kraju. Juri i ode, eto
ti već četvrti dan.
Krenula sam opako, odabrala sam
mentora i temu diplomskog.
Naravno da sam se namjerila na
dekanicu. Imamo nas dvije
neku zajedničku crtu koja nas stalno
spaja.
Ostatak vremena sam vrludala
po bespućima Finske i njihovog
bajkovitog
pedagoškog standarda.
Pas nije zadovoljan novonastalom
situacijom pa je zajedno sa
mačkom odlučio raskitit jelku
dva dana prije.
Jučer sam iz ne znam
kojeg razloga opet odlučila ofarbat
kosu. I opet se uvjerila da lokalna
frizerka i njene boje ne
čine dobro mojoj glavi.
Crvena sam. Možda ne napadno,
ali svakako precrvena s obzirom
na moju želju za crvenom kosom.
Skuhala sam najbolju maneštru na
svijetu. Čak mi se čini i da sam
kraljicu Majku nadmašila. Šteta
što su se svi razbježali ovaj vikend
pa mi je pas jedini svjedok.
Čudno kako mi samoća odgovara.
Imala sam ideju s nekim podijelit
bocu plavca veceras..al nekako
mi je muka okretat brojeve. Čini
se često da to činim samo ja.
Pa sam odustala. Što znači
da ću bocu načet sama. Možda ima neki
nastavak dječaka samog u kući.. Na
Madagaskaru pretpostavljam, ne znam jel
im uopće ostalo neko drugo
mjesto gdje jadan Kevin
nije bio sam.
To bi me moglo zabaviti..
Sretna nam Nova. Čin Čin :)
Post je objavljen 04.01.2014. u 19:48 sati.