Jesi vidio zicer?
Imaš kakvu dojavu?
Sjebo me jučer jedan par!
Ne radi mi tipka na daljinskom od teletexta !
Možda neki ne znaju s čim se povezuju ova rečenice gore. Ako ih ima koji ne znaju, sreća njihova.
Nisu ovisnici.
Nisam bio ni ja, barem sam tako mislio, ali visio sam nekad na teletextu po cijele dane.
Pa se išlo na popravni kad vam padne glavni listić u kladionici.
Poslje je već bilo i popravni popravnog.
Katastrofa, tada ne bih nikada priznao da sam ovisan, ali sad kad gledam na to, to je bila ovisnost.
Nije se zbrajao gubitak novaca ,bilo je važno biti u igri. Bitno da imate u džepu živući listić.
A kad kojim slučajem dobijete onda se šepurite kao puran ili paun i svi moraju znati da ste dobili.
Ma nema tu dobitka.
Dobro, ja sam igrao za male uloge, ali ovisnost je ovisnost. Trajalo je to par godina.
Znam neke koji igraju još, pa sretno im s prestankom te ovisnosti, jer ima samo par slučajeva kad lova ide na lovu ,ali to su malo veći ulozi, ali čini mi se da i tu igra samo adrenalin radi igre.
Casino je po meni najveće zlo. Kad pogledate samo onaj rulet i zbrojite sve brojeve dobijete tri šestice-666. Vražji broj ,kažu.
Prokletstvo, prokleti novac.
Nisam nikad igrao rulet, ali jesam poker aparate.
Svega je tu bilo, ali zaista zlo. Ispočetka se dobiva, znalo je uletit za 20 kn dobitak od cca. 1000kn, i to za manje od 10min. igre.
Polako vas casino uvlači u sebe.
Počne iz zajebancije ,igrate se ,pa i dobijete, sretni ste, uzmete novce.
Ti novci stoje u džepu. Prokleti su.
Opet se vratite igrati, pomalo gubite, ali opet dobijete.
Osjećaj ugode raste iz dana u dan. Igrate dalje, ulažete, preuzima vas adrenalin, mozak se budi u onom dijelu koji stvara neopisivu ugodu. Ponovo je bilo važno igrati. Sada već gubite zarađeni novac, onaj prokleti, ali ne samo to ,gubite i svoj, onaj koji ste zardili, podigli u banci, uzeli doma.
Tu postaje opasno, više se ne igrate, ne zabavljate, ali se vadite, pokušavate vratiti uloženo.
Tu je već ovisnost, sve se vrti kako ponovo zaigrati, ništa drugo nije važno.
Ovo sve pišem iz vlastitiog iskustva, ali sva sreća stao sam, znao sam gdje je neka granica.
Šteta je bila napravljena, ali nitko nije bio ugrožen niti direktno osjetio.
Ali i dalje smatram da je najveća i najopasnija ovisnost upravo kocka.
Pored cuge, trave, bijelog, žutog ,i svega ostaloga kocka je ta koja može nanijeti najviše štete, ne samo ovisniku nego i njegovoj obitelji, prijateljima.
Obično kada se sazna za tu ovisnost, već je prekasno, već je sve izgubljeno, pa čak i krov nad glavom.
Vidio sam to svojim očima, to je tu oko nas.
Dok sam igrao, vidio sam svakakvih ljudi.
Neki su gubili po 50 000kn u sat vremena.
Sjećam se jednog tipa koji je uvijek bio tamo. Jednu večer zaradio je oko 100 000 kn, koliko sam samo ja vidio.
Drugi dan ja tamo, on dolazi i traži me da mu posudim 20 kn da ima za igru.
Tada mi je proradio kliker, i shvatio gdje se nalazim.
Nema zarade u casinu, nema, koliko god vam netko tvrdio da se može.
Znam razne ljude koji su imali razne ovisnosti, ali najgore su prošli ljudi oko ovisnika o kocki.
Pisao sam već prije samo o jednoj susjedi koja je prokockala cijeli život svog supruga i svoje djece.
Sada se liječi kao što se liječi i jedan alkoholičar, kao jedan ovisnik o heroinu.
Ali kockar je razbolio sve svoje doma, uzeo im sve što su imali.
Znam i ljude koji su prodavali i skidali prozore, vrata sa svoje kuće i prodavali, sve radi igre, kockanja.
Na kraju su završili na ulici.
Znam i neke kojih više nema radi cuge, radi droge.
Ako vam djeca postanu sumnjiva, ne znate što rade, neke stvari možete osjetiti.
Cigarete možete lagano skužiti, cugu, travu, ali kocka se teže otkriva.
Kad se kocka ,dobivate neku čudnu snagu da jako dobro lažete o tome.
Jedino što ne znam oko te droge, vezano uz heroin, po pričama ispada da je heroin toliko snažan da stvori odmah ovisnost.
Al meni se čini da ne postoji ništa na svijetu što stvori ovisnost samo iz prvog doticaja.
Ne znam nikog tko je bio na heroinu, da mi iz prve ruke kaže kako to ide.
Znao sam jednog dečka koji se predozirao, al nitko nije znao da se navukao.
On je bio totalno povučen, dok smo mi svi izlazili i svašta radili, on nije nigdje išao.
Zato smatram da prestogi odgoj može doprinjeti tome da čovjek nema samopouzdanja u sebe, osjeća se loše i bježi od stvarnosti. Počinje kroz neka opojna sredstva bježati od svega.
Dakle ,mislim da ne stvara droga ovisnika, nego njegov karakter i osjećaj manje vrijednosti ili nečega.
Naravno kroz neko sredstvo kao što je cuga, heroin ,kocka.
Bit će tih sredstava uvijek, i bilo ih je, ali bit će i ljudi koji će bježati u to.
Ja sam imao tu sreću da sam imao slobodu u odrastanju, ali isto tako je sreća da sam se nekako izgradio kao osoba i da sam bio siguran u sebe. Ali mnogi oko mene nisu.
I htio bih reći svima koji smatraju da je trava neko zlo, ja bih im rekao da pričaju gluposti. Pričaju gluposti jer nemaju pojma.
Nije trava veće zlo nego što to može biti alkohol, koji je dostupan svima.
Pa češći su raspadi obitelji radi alkohola. Ja ne znam ni jedan brak koji se raspao radi pušenja trave.
Ne zagovaram ja ni travu, ne pušim, jesam nekad ,znam što je trava, šit i takve stvari.
Ali vidio sam da mi to ne treba. Ali ljudi oko mene puše ,i to uopće ne smatram ničim posebnim, niti pridajem tome neku pozornost.
Ne drži mi ona Sakomanova teorija vodu, da đoja vodi do heroina, upravo zbog toga što to ovisi o čovjeku i njegovom karakteru.
Naravno da ima slučajeva kad to ide svojim tokom, ali bitno je što taj čovjek traži i zašto je ovisnik.
Zanima me da li netko od vas poznaje nekoga tko je uzeo heroin samo jednom u životu i nikad više ?
Nisam nikad probao ništa dalje od trave, ni bonkas, ni bijelo. Neću ni probat, jer sam skužio da sam i ovako spaljen i imam bujnu maštu, u stvari ne treba mi.
Ali ovo s heroinom mi je totalna nepoznanica.
I tako živjeći među raznim ovisnostima, ovisnicima rješavam se stalno nekih ovisnosti.
U današnje vrijeme se spominje i ovisnost o internetu kao bolest današnjice.
Naravno da nitko neće reći ni priznati da je ovisan o internetu, ali ja smatram da ovisnost postoji.
Ja nisam puno na netu, nemam fejzbuk ,ali posatajem ovisnik o blogu.
Ili mi se čini. Već sam rekao da imam bujnu maštu i možda pušem na hladno zbog svakakvih dosadašnjih ovisnosti, ali čini mi se da se može razvitii i ta ovisnost o netu.
Prvo sam se navukao čitajući i otkrivajući dobre stvari na blogu, pa sam se navukao na pisanje (dobro, pisati volim ,pisao sam i prije na papiru).
Jeste li vi ovisni o netu , o blogu?
Ma nisteee, uopće nema ovisnih.
Al sjetite se samo osjećaja koji je bio u vama kad niste mogli neki dan na blog i u blog editor.
Čini mi se da je to onaj isti osjećaj kad ja nisam mogao na popravni u kladioncu kad je bila zatvorena.
Al nisu to ovisnosti, to je moja bujna mašta.
Evo ja npr. pokušavam već neko vrijeme napraviti pauzu barem tri dana bez posta i nikako da mi uspije.
Najveća pauza mi je dva dana.
Ovo će biti moj test, da si utvrdim jesam li ovisan. Nije šala, zaista razmišljam da neću pisati par dana, a drugi dan pišem.
Hoću izdržati bar tri dana da ne pišem i sada će to biti pravi test, apstinencija.
Uh ,valjda će mi uspjeti, a vremena imam jer mogu u nočnoj smjeni pisati.
Valjda nisam ovisnik.
I htio bih samo reći da mi je to teško, izdržati ,jer stalno imam nešto za pisati, glava mi puna svakojakih tema, imam za cijelu godinu, zato će ovo biti teško.
A shvatio sam i da sam postao ovisan o nečemu novom, ali tako poznatom i sve prisutnim. Zapravo to je jedna nova urota, od koje nema pomoći jer stvara opasnu ovisnost. Ali o tome ću u nekim od slijedećih postova, naravno ako se ne skinem u potpunosti od ove ovisnosti- bloga.
Čujemo se za par dana, ako Blog da da izdržim tri dana ili više od nepostanja. Ako sam ovisnik čujemo se sutra.
Pozdrav
Post je objavljen 03.01.2014. u 16:25 sati.