AKO je zatim druge strane divnih ženskih grudiju kao dvije male mirisave dinje što ti čitava svaka u po jednu šaku stane onda je to predodžba muškosti kao Kiselog Krastavca, zar ne?
AKO sam umjesto odgovora na postavljeno pitanje prisluškivao razgovor tri nekrofila dok su na pauzi marendali od trenutka kada su povadili iz vrećica sendviče i počeli ih odmotavati iz folije čuo sam:
Prvi: "Ja obožavam svježi leš. Toplo mrtvo tijelo staro tek trenutak. Dok svršavam u njenoj još vlažnoj i nesasušenoj dinji, upišanoj zbog straha časkom prije dok sam je davio, to mi pričinja neopisiv užitak."
Drugi: "Ma fuj! Mrtva, upišana… Fuj! Ja volim kad je mrtva barem tjedan dana, a njeno tijelo ukočeno. Pričinja ti se kao rajska djevica: kruta, nepokretna, neupućena, ne zna ništa o tjelesnim užicima i zadovoljstvima… A ja uživljen u ulogu boga koji je podučava, e to su ta božanska čuvstva koja mene običnog prožimaju… Pravi, istinski užitak!"
Treći: "Ma vi ste obuzeti sumanuti glupani obuzeti zelenim i nezrelim voćem!! Ja ne volim mrtvo tijelo ako leš nije stariji od šest do sedam mjeseci."
Prvi i drugi uglas: "Što? Pa što možeš s truplom nakon šest–sedam mjeseci? Onda se već raspada i samo je neupotrebljiva trula lešina!?!"
Treći: "Da se počela raspadati i da je trula to da, ali da je neupotrebljiva to ne! Tek je onda možeš ubadati po čitavom tijelu. Gdje god badneš imaš pravu i po mjeru rupa!!!!"
Nakratko zavlada tišina. Tri nekrofila su odmotali svoje sendviče i slasno zagrizli u njih prepuštajući se svaki svojoj maštariji…
Iz teglice kiselih krastavaca što je u sredini između njih izigravala dekoraciju mrtve prirode i u jednom pretjeranom smislu izgledala kao vaza sa cvijećem u prizoru doručka tri nekrofila na mramornoj ploči grobnice…
Iz spomenute teglice kiselih krastavaca između to troje izvadi treći nekrofil jedan kiseli krastavac držeći ga za vrh i zabacivši glavu stavi iznad zaokruženih usnica kojima ga lagano usiše do prstiju kojima je za vrh pridržavao krastavac. Glasno je mljackao i ispuštao zvuke uživanja još strastvenije kada ga ponovno izvuče.
Nije ponovio postupak nego pogledao u svoje drugove koji su, začuđeni gestom, promatrali.
I onda treći reče drugoj dvojci:
"Eto, baš je ovakav onaj moj kada ga izvadim iz njenog gnjilog trupla..."
"Tako mali, zelen, smežuran i sav nikakav?" upitaju uglas ona druga dva nekrofila glasom koji je odavao njihovo mišljenje o ovome trećem svome drugu.
Mišljenje koje se na neki način slikovito obznanilo postupanjem…
"Ne!" reče treći. "Ne tako mali nego tako kiseo…"
Post je objavljen 30.12.2013. u 15:40 sati.