Probudio se na kauču. Maja ga je umivala mokrom krpom. Osjećao se užasno. Jedva je gledao. Zamolio je Maju da mu zapali cigaretu što je ova i učinila. Pridigao se i sjeo na kauč. Srce mu je ubrzano tuklo. Imao je osjećaj da će mu eksplodirati. Bio je slab. Maja mu je otopila jedan aspirin i uz to mu dala jedan atenalol i xanax da mu se srce malo smiri, a i bojala se za njegov tlak. On je ponovo legao, a Maja mu je otišla skuhati juhu. Nakon nekog vremena, Ben je i zaspao. Maja je cijelo vrijeme pazila na njega. Mobitel mu je stalno zvonio. Zvali su ga starci, odvjetnik i naravno, Samanta..
Samanta se užasno brinula. Nije imala pojma šta se događa s Benom i to ju je ubijalo. Zvala ga je i zvala, ali on se nije javljao. Zamolila je njegove roditelje da ovaj put ne zovu policiju jer to nema nikakvog smisla. Ben je cijelu noć prespavao kod Maje. Ujutro je napokon došao k sebi. Kad se probudio, već ga je čekala kava. Maja se užasno trudila oko njega i tko zna što bi bilo s njim da se ona nije brinula za njega i pazila ga. Ustao je, sjeo za stol, ispio gutljaj kave i zapalio.
- Čuj Majo, hvala ti na svemu.
- Bitno je da si ti sad dobro, odgovorila je s osmjehom na licu.
Maja je bila stvarno predivna. Sa svojih osamnaest godina zarađivala je za život konobarejući i brinula se sama za sebe. Nitko joj ni u čemu nije pomagao, ali ona nije ni tražila ničiju pomoć. Pijuckali cu kavu i čavrljali. Iako je Ben bio mlađi dvije godine od Maje, ona ga je gledala zaljubljenim očima. Bio je svjestan toga, no on je samo razmišljao o Samanti. Ona je bila ta koja mu je zarobila srce. Maja je bila samo usputna postaja i sad je imao grižnju savjesti zbog toga jer se prema njemu odnosila kao prema malom kraljeviću. Kad su popili kavu, pozdravili su se i Ben je otišao.
Došao je kući. Starci su sjedili u dnevnom boravku. Nisu izgledali ljuto i bijesno. Lijepo su ga pozdravili i htjeli su popričati s njim. Znao je o čemu je riječ i morao se suočiti s tim. Sjeo je preko puta njih.
- Bene, mislim da znaš šta će se dogoditi, započeo je otac. Ben je šutio i klimao glavom.
- I sam znaš da je to najbolje za tebe. Premlad si da si uništiš život, nastavio je otac.
- Znam tata, mirnim glasom je odgovorio. Mama je u suzama promatrala razgovor oca i sina. To je bio prvi put da su oni dvojica razgovarali bez povišenog tona ili svađe.
- Mama, nemoj plakati..nisam umro. Ben je ustao, došao do svoje majke i čvrsto ju zagrlio.
- Bit će sve ok, mama..obećajem ti.
- U ponedjeljak bi trebao biti tamo, najkasnije, rekao je otac.
- U redu, tata. Mogu li sada otići u svoju sobu, upitao je. Otac je odobravajući kimnuo glavom. Ben se uspeo stepenicama do svoje sobe. Popio je par apaurina, ovaj put ne da se nakljuka, nego da se smiri jer je bio jako živčan. Znao je što ga čeka. Komuna u Rijeci. Tko zna koliko će tamo morati ostati. Znao je da je to zapravo jedini izlaz i skidanje s droge. Kad je bolje razmislio, shvatio je da ne želi biti nasilnik, ovisnik ili niškoristi. Komuna je bila dobar izbor. Dovoljno je namučio svoje roditelje. Sjeo je na krevet, uzeo gitaru u ruke koju mu je kupila njegova Samanta i zasvirao lagane i tužne akorde. Do prije dvije godine bio je dobar i poslušan dečko kojeg su svi obožavali, a sad je postao običan narkoman. Svirajući akorde pjesme Who want to live forever, shvatio je da je život prekratak da bi ga uništavao. Kad je drogiran, osjećao se predivno, no to je bilo kratkog vijeka dok droga ne popusti Želio je živjeti i čvrsto je odlučio da će se skinuti s droge. Sjetio se Samante i zaplakao...volim te, rekao je kroz suze...
TO BE CONTINUED
Post je objavljen 29.12.2013. u 12:11 sati.