Na Božićno jutro bilo je lijepo.
A zašto i ne bi bilo.
Nisam imao u planu ustati tako rano, ali netko me zamolio da mu pomognem, i ja sam sa veseljem ustao rano.
Nije to toliko bitno.
Bitno je da je svanulo još jedno jutro.
Priznajem da sam spavalica koja teško nekad ustaje, volim ležati još onih poznatih 5 min.
Al to je samo glupa navika.
Neki kažu da navike nisu dobre.
Al nisu valjda sve navike loše. Navika da živimo pošteno, skromno ,da ne činimo zlo drugome, da poštujemo druge ljude bez obzira na sve.
Ne znam jel se to može zvati navika ili je točnije reći da je to odabir življenja ili takvi se rodimo!?
Al ako se takvi i rodimo ,što je onda sa onima koji su zli, ili koji ne žive pošteno?
Pa nisu se takvi rodili. Smatram da se ne rađamo sa tim osobinama, a to govore i neke stručne studije koje proučavaju čovjeka.
Stručnjaci kažu da se nitko ne rodi kao lopov, kao ubojica, kao silovatelj ili slično.
Da ne postoji genetski kod koji nam može odretiti da ćemo biti ovakvi ili onakvi.
Po tome je zaključak da takve ljude proizvede sustav ili društvo u kojem živimo.
Zamislimo samo da imamo potpuno dvije iste bebe ,kao klonovi, i da jednu bebu damo obitelji u kojoj suprug ili partner tuče ženu, koji govori tom djetetu svaki dan da ništa neće biti od njega, tuče ga i maltretira ili u najgorem slučaju zlostavlja.
Zamislimo i da drugo dijete potpuno isto po svemu damo obitelji gdje se sve rješava i dešava u okruženju punom ljubavi, razumijevanja i poštivanja,.
Hoće li ta djeca kad odrastu biti i dalje potpuno ista, po svom življenju ili ponašanju?
Ja mislim da neće.
Pa niti biljke ne rastu jednako u ovakva dva slučaja.
Htio bih samo reći da ovakvi dani kao Božić i jesu najveći blagdani i podsjetnik kako bi život trebao izgledati, makar znam da nije to tako u svim domovima.
Nemaju svi miran, lijep i pun ljubavi Božić.
Vjerujem u Isusa kao čovjeka, ne zanima me jel to priča, bajka ili bilo što drugo.
Što god bilo ja vjerujem da je Isus snaga koju nosi svaki čovjek u sebi.
Malo čudno zvuči da je baš u svakom čovjeku, pa i onom koji živi totalno suprotno nego je živio Isus.
Nisam tipični vjernik, ne idem u crkvu, ali prije nego sam krenuo u osnovnu školu godinu dana prije toga sam krenuo na vjeronauk. I išao sve dok nisam dobio sve sakramente.
Kasnije kad sam odrastao gubio sam vjeru u crkvu kao instituciju. Neću pisati o tome kako i zašto, jer odgovori vam ionako stižu svakoga dana, dovoljno je samo malo bolje pogledati što se događa.
Kad sam se vjenčao nisam išao u crkvu na vjenčanje, nisam osjetio potrebu i nisam htio ići jer se to od mene očekuje.
Nisam nikada robovao nekim običajima, i ako ja ne osjetim da nešto želim onda to i ne učinim.
Ali moja vjera u Isusa nikad nije došla u pitanje ,a vjerujem ni da neće.
Isus je i sam čini mi se rekao: "..nisam vas ozdravio ja, nego vaša vjera u mene..."
Da, to je točno, jer ako zaista u nešto iskreno vjerujemo tada imamo snagu da to i ostvarimo.
Čuda se događaju, naravno onome tko u čuda vjeruje.
Ja već oko 30 god ne zaspim a da se nisam pomolio u krevetu i pokajao.
Ne molim ja za nešto ,ili kad mi je teško, nego molim na kraju dana što imam mogućnost moliti.
Što je došao trenutak što mogu leći i zahvaliti, ne samo na danu ako je bio dobar ,nego i danu koji je bio loš, jer evo me tu ,u krevetu, tu sam.
Molim ja i za ljude oko sebe, al to nije nabrajanje ljudi, nego općenito za sve moje, a i one druge.
Vjerujem da svatko od nas ima snagu kojom može postati bolji za sebe, a i za druge, mislim u smislu da im ne odmaže ako već ne pomaže.
Jednostavno ,nemoj činiti drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi.
Ali. ljudi se kroz život puno udalje od onog duhovnog, dobrog, slabe i udaljuju se od te snage u sebi ,Isusa.
Zato ti Isuse sretan rođendan! Ti si imao vjeru u nas.
A kad sam već ustao rano, nisam mogao ne primjetiti svijet oko sebe.
Evo malo rođendanskih fotki Božićnog jutra 2013.......