Marketing
Gorko-sladak post
Čim pomislim na broj nula, sjetim se profesora iz matematike i njegovih riječi :"nula je šašav broj"!
Mislim da uistinu i je šašav broj.
Ispada da smo po tim nulama nekad bili "pijani milioneri".
Imali smo puno nula u đepovima.
Puno ljudi je imalo milione dinara, cijelo bogatstvo nula.
Sjećate li se tih nula?Ja sam pronašao te nule......
Nije ovo neki jugo-nostalgični post, jer sam bio klinac tada pa ne mogu argumentirano pričat o tome.
Ali samo ću reći da sam osjetio da su moji roditelji lakše i bolje živjeli nego je sada.
Istina, nije im bilo lagano ,moj otac je često hodao doslovno bos u školu ,nije bilo jesti osim ono što si posadio ,hranio ako si mogao.Pričao mi je otac da je znao i sa starijim bratom mijenjati cipele.Kad bi jedan došao iz škole, dao bi te iste cipele svom bratu, ovaj bi nagurao papira u cipele i krenuo u školu.
Nije bilo svakojakih pogodnosti kao danas ,reći će mnogi.Ali ja kažem da mi ne trebaju te pogodnosti ,sve nam to nametne propaganda ,ako hoćete korporacije i tehologija.Naravno da je sada nezamislivo živjeti bez mobitela, računala i ostaloga. Ali sjetite se kome su upravo pogodovali ti mobiteli.Meni je moj poslodavac odmah kupio mobitel čim su krenuli kod nas ,al ne zato što me volio, nego zato jer je njemu to pogodovalo ,kontrola djelatnika u svakom trenutku.
Dakle ,na stranu sve tehnološke stvari i luksuz,u vrijeme kad su moji roditelji odrastali tada im to nije falilo.Al bilo je siromaštva, i iz tog totalnog siromaštva ipak se uspjelo to što se uspjelo.Roditelji su došli u grad ,zaposlili se ,svake godine se išlo na ljetovanje i to na krajnji jug.
Zato je meni to sve danas gorko ,jer moja generacija ide prema nazad, tone, ne uspinje se kao nekad ljudi.
Dakle zaključujem da je novac, a i ljudski i radnički život ipak vrijedio više.Radilo se, stvaralo se ,lopovi i neradnici nisu bili uzor kao sada.
Evo još malo nula, kad smo s tim i počeli....
Znam da ima ljudi koji se i danas zgražaju ovih vremena,ali ja opisujem to iz svojeg kuta gledanja.
Tada su ljudi koji su radili bili udaljeni od nule, mislim u plusu.
Onda su došla vremena kad smo skroz ostali bez nula.Nema ih ni u tragovima....
Tada još nismo bili svjesni što će se dalje događati ,živjeli smo u euforiji i pljuvali po svemu onome što je bilo ,pljuvali po nulama.Zanos, herojstvo. sreća ,domoljublje,sveopća euforija.
Samo da napomenem, mislim si da sam slučajno imao dovoljno godina da sudjelujem u ratu ,i ako bih preživio sve to ,poznavajući sebe vjerovatno bi obolio od ptsp-a ili bih se zapalio.Suosjećam sa svim ljudima koji su izgubili svoje bližnje, ljudima kojima je teško jer vide za što su se borili i kakvu državu ostavljaju djeci.
Da se vratim na nule,tu smo još uvijek bili oko nule ili možda čak malo iznad,još uvijek smo gladali nulu sa visokog.
Ovi papirići bez nula su bili onak malo neobični, smiješni ,neki čudan papir, al tada je bio rat pa se nije moglo sad mislit na to.
Al barem tu imamo katedralu bez onih skela, jer ja ne pamtim da sam je vidio u živo bez skela na tornju.....
I tako malo po malo ,kad je rat bio gotov ,kad smo se počeli kao oporavljat, kad smo nizali sportske uspjehe, divili se sami sebi, ta nula je polako klizila od nas.Toliko se udaljavala.
Sada bi vjerovatno mnogi od nas rekli :"da sam barem na nuli, to bi bio uspjeh"!
I bio bi uspjeh.Biti na nuli sad je dosta nedostižno.Toliko ispod te nule, koju smo gledali s visoka.
A da ne pričam o onima koji su sada iznad te nule.Ima tih ljudi među nama, poštenih i radišnih.
Ali čini mi se da ih ipak ima najviše na raznim vlastima raznih zemalja.
Tješi me jedino što nismo mi to napravili, nismo mi krivi!Ili ipak jesmo? Jesmo li to mogli spriječiti?
Možda nismo, možda je to osmišljeno i odavno isplanirano na nekim višim razinama izvan naših granica!?
Bilo kako bilo ,prokockalo se zaista puno ,a čini mi se da se još kocka.Jel Hrvatska jedan veliki casino, kockarnica.....
Puno se pokralo, nemam ja ništa od njihovih navodnih kazni zatvora.Ja želim da se počne plijeniti imovina,oduzeti svima koji su uzeli.
Ovaj vanjski dug je zapravo nastao pljačkom naših ljudi našeg novca,država se godinama "uspješno" zadužuje a vraćamo s kamatama, e pa dokle.Počnite konačno plijeniti, uzimati, što se čeka??
I da ne bude sve tako gorko ,kao što sam napisao u naslovu, evo malo slatkog......
Post je objavljen 03.11.2013. u 17:36 sati.