Marketing
1.11.
Na putu kući kraj mene je sjedio samo duh koji se vraćao u rodno mjesto kako bi posjetio svoj grob, što je posljedica njegova samotnog života kojeg je nastavio i nakon smrti. Treba mi 100 godina kako bih došla kući kada putujem autobusom i za to vrijeme bih radije čitala knjigu nego čavrljala s nepoznatim ljudima o vremenu i šamponima. Čitanje knjiga uvijek aktivira dio mene s kojim sam se bojala suočiti ili ga zaboravila. Svaka stvara drukčiju atmosferu i daje mi osjećaj da sam bila na mnogim mjestima i vikarijski proživjela tuđe živote.Tišina u knjižnicama je smiješna. Vjerojatno jer knjižnice doživljavam najglasnijim mjestima na svijetu punim izmišljenih ,a ponekad i stvarnih no bez sumnje besmrtnih likova koji neumorno prepričavaju dogodovštine iz svojih života.Groblja su poput knjižnica. Ista tišina, isti napor da bi nekog održali na životu barem u sjećanju...
Post je objavljen 02.11.2013. u 17:21 sati.