Svaka generacija svoje trenutke nosi, ponekad te pokosi a ponekad te uzdigne u visine o kojima si mogao samo mastati. I sto znaci biti 5 minuta na daskama sto zivot znace? Kad poslije tih 5minuta slave i dalje mrvice skupljas. Ko sto danas ljudi skupljaju boce i na njima zarade 50kn od kojih si jedva kupe osnovne potrepstine. 5 minuta zivis svoj san, i zivis za taj dan od 5 minuta.... Kada dodje taj trenutak kad prestanes loviti san, i pocnes ziviti iz dana u dan? Kada zaboravis sto ti je bio san? Tesko je kad crncis iz dana u dan, radis neprimjecen, a sve sto zelis je ostaviti trag. Ostaviti trag u svijetu kaosa koji danas vlada. Sve te gura naprijed, vise brze nema stajanja,udjes u taj sistem kaosa i brzine...dajes i dajes...trudis se a na kraju samo praznina ostaje. Stani. Ne zuri. Pogledaj sto si radis. Ne svidja mi se svijet kaosa kakav je danas. Nema reda bez kaosa, nema svijetla bez sjene. Sve je to neko breme s kojim se nosis. Volim i mir i kaos, al kaos je previse prevladao. Kako se kaze ne znas tko pije a tko place. Vapaj u meni se budi sve jace. Ne snalazim se u ovom vremenu cudnom, gdje moje oko budno promatra svijet koji strmoglavi u bezdan. Iz dana u dan. Kako se uzdici i biti promijena koju zelis vidjeti u svijetu...tesko je u ovom svijetu kaosa kada svi jure neke cudne vrijednosti. Vrijednosti po kojima zivimo smo sami stvorili, a nisu bas neke vrijednosti. Beskonacnost brojeva je imaginacija naseg uma. U prirodi nema brojeva, al nas um je naucio brojati, i novac je samo broj...koja je vrijednost novca? Sto je novac...obicna kovanica ili papir, s brojem. cudna vrijednost ljudskog uma, i najgore je sto ta vrijednost prevladava. imas para mozes si priustiti mnogo, nemas para ne mozes. I nije najsretniji onaj koji ima, pa neki put ni onaj koji nema,ako je zaslijepljen ludilom obicnog papira. Ludilo to je, jer kako drugacije tu situaciju objasniti.
Sto je onda ljubav? Samo neka cudna stvar koja ti se slucajno dogodi i nemas pojma kaj bi s njom.
Kako s njom upravljati... malo te boli malo si sretan. Malo je sve super pa u drugom trenu kazes krivu rijec, krivo si shvacen i onda boli. Bezveze. neki put je olako shvatis, neki put se prejako za nju zakacis, a i dalje nema objasnjenja zasto se zaljubljujemo?
Opet ludilo, ludi od ljubavi.
Sreca je nesto sto svi osjecamo u nekim trenucima. Kao vjetar te ponese, zatim nestane kako je i doslo. Sreca u ljubavi, sreca u poslu...joj da smo malo vise sretne ruke pa da dobimo na jackpotu veliku paru pa bi nam lakse bilo. I opet si napocetku. Opet trazis srecu za krive stvari i krive vrijednosti. I nije uvijek tako, al jadan si kad vidis da neki imaju nesto sto ti najvjerojatnije nikad neces imati, a s druge strane imas ono sto imas i trebao bi biti sretan zbog toga....jer taj netko nema ono sto ti imas, al susjedova vocka je uvijek sladja. Kontradikcija. Sto ces nemres bez nje, zelis i jedno i drugo. Zelis sve, a sto je to sve ni sam ne znas. Al zelis nesto. Krenes u realizaciju, no tu je kaos koji ce te probati sprijeciti da to realiziras. Trudis se, al jos nema rezultata....trudis se jace, radis vise i pocnes grijesiti. Nema mislosti prema greskama. Trebas ispravljati...ispravljas prepravljas...izgubis se...i zaboravis sto ti je bio cilj cijele te realizacije... ubi te u pojam koas. U sijeni si i cijelo vrijeme promatras svijetlo, al nikako dostici to svijetlo. Samo ga gledas i promatras taj nedostizni cilj... to svijetlo te gura naprijed, to svijetlo sjaji u tvojim ocima, uzide se u tvojim mislima, a sjena te okruzuje i hrani se tvojim nadanjima i smije ti se u facu sto imas nadanja i samo ceka tvoju gresku da te jos vise povuce u sebe. Nema pravila u zivotu. Svijet je jedan veliki kaos... Kaotisnost srece i boli, izmjesanost ljubavi i mrznje....kaos u imaginarnom redu. Nema reda bez nereda. Snadji se kako god znas i umijes jer zivot nikad nije jednosmjeran, nije bajka...ali nije ni totalni uzas. Ziovot je jedna velika pozornica na kojoj su isprepletene sudbine nasih dusa.
Post je objavljen 28.10.2013. u 14:30 sati.