Gledala sam bijeli trag aviona na nebu, oblake koji polako putuju u bezdan, djevojku što sjedi na klupi i dječaka sa plavim kovrčama.
Svijet oko mene zračio je neizmjernom pozitivnošću. Srednjovječna žena sa simpatičnim borama oko očiju čitala je neku cheek lit štampu u malom kafiću sa ružičastim jastučićima, a njena suprotnost djevojka plavih očiju, sjedeći preko puta nje, ispijala je kavu.
Tramvaji su odlazili jedni za drugim, auti su stajali mirno, a ljudi su se vozili na šarenim biciklima. Bio je lijep dan za kretanje. Sjedeći na balkonu i promatrajući okolinu, poželjela sam se uklopiti, a ne promatrati. Navukla sam svoje smeđe, vunom podstavljenje čizme, obukla jaknu i nabila dječačku kapu na glavu... Crvena kosa mi je skakutala kako sam se brzinski spuštala stubama, kojima je kad sam prolazila onuda uvijek harao neki grozan miris patušine.
Izvukla sam svoj pony bordo boje iz preddvojra i zapedalirala najjace sto sam mogla, letala sam kraj ljudi i osjećala se aktivnom. Možda sam zato i žudila za velikim gradom, jer je sam grad po sebi aktivan. Veseli i različiti ljudi ga čine takvim. Različitost je dobra, ona je ta koja uspjeva usrećiti ljude poput mene... Identično okruženje iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec me ubija...
Sava je bila lijepe boje danas, na njoj se oslikalo nebo i izgledalo je kao plava košulja... Miris toplog peciva prostirao se ulicom. Potegla sam jos jace pedalu i osjetila vjetar u kosi. Tog trena sam shvatila da sam uistinu sretna. :)
xoxo y'all
nedostajali ste mi :+
Post je objavljen 13.10.2013. u 11:30 sati.