Bio je sunčan dan.Činilo mi se da će tako i ostati do kraja dana.
Ali nije,jer inače ne bismo pokisli.
Poslje ručka sjetili smo se da bi mogli ić u šumu po kestene,ljepo je vrijeme pa idemo.
Krenuli smo prema Šestinama,podno Sljemena.
Tek što smo krenuli,sunce se sakrilo,al mislimo si, pa to je prolazno.
Još nismo stigli ni do šume,a evo kiše.....
...došli smo do kućice i sklonili se od kiše....
...i sad smo razmišljali,hoćemo li u šumu ili natrag do auta.Na isto nam dođe,u oba slučaja bit ćemo mokri.
Pa nećemo valjda sad kući bez kestena,nismo od šećera da se rastopimo na kiši. I krenuli mi u šumu......
...trebalo nam je da uopće ugledamo neke znakove kestena,ali prvo samo ljuske,prazne,sve je pobrano.Opet smo zakasnili kao i neke prijašnje godine.Morali smo krenuti malo na nepristupačniji teren,tamo gdje drugi nisu prolazili.Teren je bio sve opasniji,blatniji i strmiji,a i bilo je sve mračnije....
....svašta nalazimo,al kestena nema..ne preostaje nam više puno vremena,kiša sve jače pada,pa gdje je taj kesten....kad ono čudo..evo ga..prvi kesten nađen....
..udružili smo snage i krenuli brzo u berbu..pokupili ono što je ostalo....
...i na kraju u toj žurbi ipak skupili oko dvije obiteljske porcije.....
.....potrčali smo natrag do kućice,malo odmorili,možda prestane padat,ali ništa, pada i dalje....trčali smo i do auta..mokri ali sretni...vraćamo se sa plijenom....
Naravno putem u autu vidimo kako kiša pomalo prestaje.Izgleda da je kiša samo padala dok smo mi brali kestene.
Kad smo stigli kući ponovo je bilo sunčano,kao i kad smo kretali u kestenijadu.Samo što je ovaj put bila i duga.......
...sad kad smo na toplom i suhom,ne preostaje nam ništa drugo nego da i kestene stavimo na toplo...trebamo ih samo pripremit....
...ovi manji nek budu danas pečeni....
..ne izgledaju onako lijepo kao na vatri,ali su ukusni..ovo je više na HEP-ovski način ili na struju...