Titravo grčenje mišićnih, nabildanih, fedrovskih strasti. Pogled prema van. Uvijek postoji neki pogled prema van. Lakše je. Ne ponirati. U masnu utrobu lojem prezasićenih, usaftalih navika. I nije neki disco-feeling.
Svrnuti pogled, dakle.
Na učvorenje bijelih nakupina iz pejzažnog portreta koji se pruža kroz prozor asketske sobe na četvrtom katu jedne sasvim bezlične zgrade. Svnuti pogled, dakle, s jednog sasvim bezličnog života jednih sasvim bezličnih navika jedne odlučno promašene egzistencije.
Post je objavljen 15.06.2013. u 01:13 sati.