Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pjesnikinjasunca

Marketing

"Samo molim te, nemoj o politici", Intervju sa Nihadom Mešićem










"Samo molim te, nemoj o politici", Intervju sa Nihadom Mešićem

pripremila i uredila: Denis Kožljan







Ovog je puta moj sugovornik, kolega po peru, pjesnik, rodom iz Tuzle, po godinama generacija ili barem blizu, čovjek izrazitih emocija, svjetski putnik, Nihad Mešić River.



-Eto, Nihade, predstavite nam se u nekoliko crtica, za one koji vas nisu imali još priliku upoznati , pa ni putem facebook mreže...





Dakle, ja sam Nihad Mešić, rođen 1965. godine u Tuzli, Bosni, gdje i danas živim i radim. Volim zapisati neka svoje osjećaje i razmišljanja, a nije mi mrsko ni kada to bude objavljeno. Visok sam 193 cm, težak 100 kg, nosim naočale ponekad, u horoskopu sam rak i volim o sebi misliti kao o dobrom čovjeku.





Moram priznati kako sam i ja tek nedavno, imala priliku čuti ovog bosanskog umjetnika, a koji mi je tom prilikom poklonio svoju samostalnu zbirku pjesama naslova "Ne moramo o politici".



-Kažite nam nešto više o tom svom djelu, kada je objavljeno, tko je izdavač i koja je zapravo Vaša poruka data kroz stihove?



"Ne moramo o politici" je moja četvrta samostalna knjiga. Objavljena je u izdanju "Bosanske riječi", a urednik je Šimo Ešić, najpoznatiji živući tuzlanski pjesnik i izdavač čija su djela, posebno za djecu, voljena od generacija. Objavljena je u maju 2012. godine i vrlo sam zadovoljan prijemom. Knjiga ima četiri dijela, u jednom su moji noviji zapisi, a u tri preostala dijela, nalazi se izbor iz moje tri prethodne knjige - "Iza oklopa", "Kroćenje straha" i "Dovoljno lud". Izdavač pomenute tri knjige bila je švicarska kuća "Dhira Verlag" uz svesrdan angažman urednika, poznatog književnika Sabahudina Hadžialića i književnice sa švicarskom adresom, ali našeg porijeka Samire Begman.





Iako mi na prvi pogled izgleda, Mešić kao vrlo smiren, čovjek vezan za svoje ognjište, rodni grad i ljude koji ga vole, čini mi se da ipak nisam u pravu.



- Imate li argumenata za demant?



Djelujem smireno, a možda ponekad i usporeno, ali u meni teku bujice emocija koje manje ili više uspješno krijem od ljudi. Ipak, u mojim zapisima se može mnogo toga saznati o meni. Vezan sam za Tuzlu, prijatelje i rodbinu, ali sam u životu dosta i putovao, uglavnom po Evropi, educirao se i sreo brojne prijateljice i prijatelje s raznih strana svijeta. To je moje najveće bogatstvo. Ipak, kao i svaki horoskopski rak, volim svoj dom, rodni grad i kraj i uvijek mu se vraćam.





Vratimo se sada ipak u vaše prve početke, pjesničke, odnosno spisateljske vode.



-Kažite nam koji su bili Vaši prvi počeci sa objavljivanjem vaših djela? Pročitah kako ste se okušali pisanjem na mnogim forumima, u časopisima...Recite nam o svojim koautorskim učešćima u objavljivanju poznatih zbirki pjesama...



Ukoliko izuzmemo radove koji nisu bili poetskog karaktera, nego su se odnosili na ljudska prava i konflikte, lirske zapise pod nadimkom River počeo sam objavljivati 2002. godine na Cyberbulevar forumu, a kasnije i na forumu web portala Tuzlarije koristivši pseudonim Sufler. Objavljivao sam i u časopisima „Diogen pro cultura", „Zadarska smotra", „Maxminus", „Jesenjin" i "Kado". Jedan sam od 10 koautora knjige poezije „Pod istim nebom", objavljene 2008, a pjesme su mi objavljivane i u zajedničkim izdanjima "Kulture snova" iz Zagreba, naprimjer "More na dlanu" ili u knjizi "Potesko ćoše" u izdanju "Poete" iz Beograda.



Imate vrlo zanimljiv nadimak-River..



-Je li priča vezana za određenu situaciju ili detalj?



River je pseudonim koji sam često koristio na internetu u forumima u kojima sam učestvovao, izabran kao simbol vječnog kretanja i života. Volio bih naime da mi život protiče kao bistra i radosna proljetna planinska rijeka.





-Koja su još djela zapažena u vašem pjesničkom opusu?



Posebno mi je drago da je moja poezija na engleskom jeziku, odnosno verzije mojih zapisa koje sam preveo s bosanskog, objavljena i u Antologiji „Poets for World Peace", Volume 3, a da su i moji prevodi poezije talentiranog sarajevskog pjesnika Gorana Vrhunca objavljeni u međunarodnom časopisu "Kado".



No, osim što pišete, izražavajući kroz stih svoje duboko i intenzivno stanje duše...bili ste mnogo puta nagrađeni za objavljivana djela.



- Mislim pri tome, prvenstveno na pjesmu "Andrić, Travnik i ja". Što ste zapravo htjeli iznijeti kroz sjećanje na neko travničko vrijeme?



Dobio sam nekoliko priznanja, nije ih bilo baš tako mnogo, a pjesma „Andrić, Travnik i ja" nagrađena je oktobra 2011. godine na natječaju HKD „Napredak" za pjesme posvećene liku i djelu Ive Andrića i Travniku. Pjesma je autobiografskog karaktera i govori i o tome da su se moji roditelji, inače iz Tuzle, sreli kao prosvjetni radnici u Travniku 1954. kamo su bili poslani jer se tada dekretom određivalo gdje će koji nastavnik ili profesor raditi. Tako je dio moje porodične historije uz naravno reference na velikog Ivu Andrića bio zanimljiv žiriju koji je odlučio nagraditi ovaj moj pokušaj.



Poznato je kako je Nihad Mešić, pacifist, neimar mira i aktivista u izgradnji ljudskih prava..



- Je li taj vaš svjetonazor, samo se nastavio intenzivnije ispoljavati nakon rata u Bosni i Hercegovini ili je oduvijek prisutan u Vašem pjesničkom izričaju?

Moj angažman u tom smislu bio je više vezan za nevladin sektor, kako u ratu, tako i nakon njega, a ponekad se reflektira i u mojim zapisima od kojih su neki i objavljeni. Jedna od mojih nedavno nastalih pjesama govori o bombi koju je u februaru eksplodirala u Tuzli. Osjećao sam potrebu da odmah reagiram protiv nasilja koje se dešava, pa je tako ono što sam napisao o tome odmah i objavljeno na mom Facebook profilu.





Imam osjećaj da je malo pjesnika koji rade na suradnji pjesnika za doprinos na polju poezije kao takve.



- Koliko Vama , ne samo kao umjetniku već i običnom čovjeku pomažu česti susreti pjesnika na različitim manifestacijama? Kažite nam u nekoliko rečenica gdje ste do sada imali priliku učestvovati i je li se na tom polju vaš trud isplatio?



Učestvovao sam na različitim književnim susretima i festivalima, kao što su „Poetsko ćoše" u Beogradu, "Kultura snova" u Zagrebu, "Međunarodni festival književnosti" u Rijeci, "DIMljenje po birtijama" u Puli, Poetski maraton "Diogen traži čovjeka" u okviru „Sarajevske zime", "Poetski karavan" po BiH i Srbiji te projektu „Balkan - kuća različitosti". Svaki susret donosi nova prijateljstva i iskustva. Da ih nije bilo, moj život bi bio značajno siromašniji.



"Kroćenje straha je proces koji neki zovu životom"...tako ovaj tuzlanski pjesnik, govori u stihovima jedne od svojih pjesama.Listajući malo Vašu pjesničku riječ, došla sam do zaključka, da vrlo emocionalno doživljavate prolaznost života.



- Je li zaista iza ovog talentiranog kreativca ostaje pomalo jedna doza pesimizma odnosno bojazan od samoće življenja ili je to samo trenutno stanje i odraz jednog stvarnog života?



U pravu ste, prolaznost nikad nisam uspio prihvatiti. Ipak, savladavanje straha jeste nužno da se ne izbjegava život. Stoga se trudim da budem veseliji, a pomenuti susreti s dragim kolegama i kolegicama, te uopće prijateljima mi u tome pomognu.



Nihad se u stvari kroz svoja dosadašnja djela ispovjeda i daje sebi oduška u nekim posebnim momentima. Tako dok se drugi boje noći...Vi potvrđujete kako se vrlo dobro razumijete.



- Kažite nam koliko ima istine u tvrdnji ako kažem da ste samo svoj, originalan, upečatljiv, iako samozatajan, poput rijeke koja teče najprije sporo, tiho...ali kad je potrebno...onda vrijedi ona:"tiha voda brege dere"'



Volio bih da je to tako. Sretan sam što se ono što zapišem čita, kako na Internetu, tako i u knjigama, pa tako s veseljem mogu najaviti da će " Bosanska riječ" u junu objaviti moju novu knjigu "Šta ću, kad te volim?!!!" Osvrte na sadržaj ove zbirke napisali su Daniel Radočaj i Jagoda Iličić, a posebno je lijepa fotografija na naslovnoj strani Svjetlane Mujezinović, pa su to dodatni razlozi što se baš radujem da će se knjiga uskoro pojaviti.





-Imate li možda još nešto za dodati, a što vam se čini važnim za svekoliko čitateljstvo?



Pozdravljam sve čitatelje, a posebno Vas, draga Denis i nadam se skorašnjem novom susretu u Puli, Tuzli ili nekom drugom dijelu svijeta.







Zahvaljujem na razgovoru



Denis Kožljan, spisateljica










Post je objavljen 28.05.2013. u 17:19 sati.