Dok se u Noćnoj straži naprežemo razmišljati 'ispravno' i iznenadimo se koliko je to teško i drukčije od onoga što smatramo ispravnim, u Dnevnoj straži... pa osobno sam se pokušala koncentrirati na izbjegavanje lošeg rasuđivanja. Ne mogu reći da je uspjelo.
U središtu je prvog dijela priče Alisa, vještica. Oličenje snažne mlade žene, uspješne, makjavelističkog pogleda na svijet i nesputane seksualnim predrasudama. Ponekad preokrutna...i tu sam jedino ustuknula. Žrtvovanje djece baš i nije 'fora'. Uspoređujući Tamnu stranu sa Svijetlom, posebice Alisu i likove sa Svijetle strane kao što su Svetlana (ma tko bi rekao :)) i Olja (seriously? :D) - ima malo razlike. Dakle, jaki ženski likovi - samo svoju snagu crpe iz različitih izvora. Ako izuzmemo to i žrtvovanje djece... ne razlikuju se puno.
Kad spominjem to crpljenje energije iz različitih izvora, mislim na to kako Svijetli uzimaju energiju iz radosti ljudi oko sebe - iz radosti, sreće, ljubavi, sve pozitivno što se može doživjeti,a Tamni upravo iz negativnih osjećaja ostavljajući svoje 'žrtve' tjeskobnima i/ili emotivno praznima. Mogu se kladiti da su sličnosti sa stvarnim osobama istinite :)
''Mučenje izaziva izvesno pražnjenje energije'', reče Olja, dok je zavrtala poklopac laka za nokte. ''Ali vrlo malo..''
Ono što me uznemirilo jest neminovnost održavanja ravnoteže (i činjenica da toga u stvarnom svijetu doista nema). I osjećaj sudbinske predodređenosti. Razljutiti se na knjigu? Idiotski, ali učinjeno :D Premda mislim da je to ipak na nekoj podsvjesnoj razini bila ljutnja na nešto u mom životu (ne, ne znam što i bez frojdovskih prosera, plizić), a ne baš konkretno na Lukjanjenka :).
''Veštica sam'', potvrdila sam, ,,zato što govorim istinu i ne izigravam licemera. Na kraju krajeva, svi žele da budu slobodni i žive svoj život. Žele da rade šta hoće. Neće im sve poći za rukom. Naposletku, svako ima svoje želje, ali svi gaje svoje aspiracije. Sloboda se rađa u njihovom sukobu! Tako se stvara skladno društvu, u kom svako želi da ima sve, iako mora da pazi na želje drugih ljudi.''
''Ali, šta je s moralom?''
''S kakvim moralom?''
''Univerzalnim ljudskim moralom.''
''Šta je to?''
Nema većeg zadovoljstva od onog koje se javlja kad nekog priterate u ćorsokak i primorate da na ispravan način oblikuje pitanje. Ljudi retko razmišljaju o stvarnom značenju reči. Mise da one automatski prenos značenje. Kad neko kaže 'crveno', ima na umu zrelu malinu, a ne na jezerce krvi. Reč 'ljubav' ga podseća na Šekspirove sonete, a ne na erotske filmove iz 'Plejbojeve' produkcije. Takvi se zbune kad reči koje izgovore ne naiđu na dobar prijem.
ono kad te zločesti likovi inspiriraju :D
Lukjanjenko, car, pisao je fino, ne prepitko (osobno smatram da u ovim knjigama ima dovoljno filozofije/materijala za razmišljanje da se kroz knjige ne bi prolijetalo; nijedan od nastavaka nisam pročitala za manje od pet dana... što je meni puno za jednu knjigu, kolika god bila :))...ali divno, napeto i bez pretjeranih digresija. Komplicirani um piše dosta... isprepleteno bez nepotrebnog gomilanja...prožimajuć' sve jednim onako finim nezapadnjačkim humorom. Voljenje! :D