Tužna vijest koju sam čula podsjetila me na prolaznost života. Mnogi od nas često su puta nezadovoljni, ponekad nervozni i mrzovoljni, jer se određena situacija ne razvija prema zamišljenom planu. Pri tome zaboravljamo na one male stvari koje nas barem na kratko čine sretnima. Potpuno smetnemo s uma da trebamo uživati u svakom trenutku koji nam život nudi, jer život je kratak. Nemam namjeru da ovo zvuči morbidno, nego želim naglasiti važnost života i malih radosti koje nam pruža.
U ovom užurbanom svijetu rijetko nalazimo vremena za sebe, a još manje za uživanje u malim stvarima koje nas okružuju. Ljudi se sve teže nose sa stresom, za neke to postane previše pa jednostavno pucaju po šavovima. Čemu sve to ?
Čudno je to kako se ona izreka ''život ide dalje'' pokaže istinitom. Čudno je i nadasve tužno. Njega više nema, a život ipak nije stao. Zora je svanula, sunce je našlo svoje mjesto na nebu i veselo zasjalo, ljudi su užurbano krenuli na posao zaokupjeni svojim mislima. Tužno je sve to... Ostat će samo sjećanja, dobra, ali i ona loša, ali život neće stati. Ovakve tužne vijesti me potaknu da nazovem sve koji su mi dragi i da im makar preko telefona kažem da ih volim i uputim im virtualni zagrljaj.
Da, život je prolazan, odnosno, mi smo samo prolaznici u trenutku u kojem živimo.
Danas je vani lijep, topao dan obasjan suncem. Zar to nije dovoljno da nam izmami osmijeh na lice ? Naravno da nije. Sunce... pih... sjat će i sutra, danas me muči ovo i ono... ma dosta... stanimo na loptu. Uživajmo u ovom životu, jer za to imamo samo jednu priliku.
Post je objavljen 14.05.2013. u 13:34 sati.