Bila sam prošli vikend u Zagrebu s dragim. Uputimo se mi dosta često tamo zapravo. Nekako mi je drag Zagreb. Ipak sam provela 5 godina tamo i doživjela puno toga lijepoga. Interesantno je što me svejedno ne privlači toliko da bih živjela u njemu. Nekako mi je draži ovako vikendima.
Ovaj put smo išli posjetiti moju best frendicu Mihu i njenog dečka Marka. Bila sam ja kod Mihe i prije, ali sad su sredili dnevni boravak, hodnik, ma sve. Morala sam vidjeti sve to novo, a najviše od svega sam morala napokon vidjeti i Mihu na malo duže. Bilo je lijepo. Uživali smo okruženi svim tim novim stvarima. Nekako novo uvijek ima svoje čari. Naravno, najvažnije je dobro društvo.
Miha i Marko su zajedno već dugo, ali kad ih čovjek pogleda, pomislio bi da su se zaljubili jučer. Moja ljubav i ja smo zajedno oko godinu i pol, ali čini mi se kao da smo cijeli život skupa. Prelijepo je kad se ljudi tako pronađu. I bitno je znati to sačuvati. Jer ne može sve uvijek biti bajno i savršeno. Ni u prijateljstvu, ni u ljubavi. Ponekad se treba i potruditi. Miha i ja smo najbolje prijateljice već nekoliko godina. Bilo je dana kad smo stalno bile skupa i neumorno pričale o svemu i svačemu, a sad ima i dana kad se ne čujemo uopće. Sve to nije bitno. Ne moraš nekoga vidjeti i čuti baš svaki dan da bi znao da je tu za tebe. Mi smo uvijek tu jedna za drugu. I uvijek ćemo biti. Barem se nadam. :)
Može li itko objasniti kako se ljudi nađu usred tolike gužve na ovom prenapućenom planetu i kako se među njima formiraju takve snažne, neraskidive veze?
Prijateljstvo i ljubav.
Da, to je ono što je uistinu važno.
Još neka je zdravlja i novca dovoljno da se preživi. Što više čovjeku treba za sreću?