U hladu leže, kutije stare
Na njima, su prašnjavi obrisi neki
Vape da ih zaboravi kišni pjev
To je slika bezimene doline, pokraj stabla
No kiši ponekad treba, da padne
Da ispere staro, nastane blato,
i pretvori se u sliku
Umjesto kiše, uzdižu se
dva dijamanta od vedrine i dobrote
Gledaju u daleki svijet, sjajnom notom
Što svira kao pobjednička pjesma
I čeka tu kišu, u ovom hladu tajne
da mu ohladi uzavreli kostur
U daljini, daleko od ovog zaborava
Leži neki drugi svijet
Ne čujemo ga, ne vidimo
No te kutije, netko je ovdje ostavio
Ne i zaboravio, samo ostavio
Pogledima dragog kamenja da ih drugi vide
Okićene su naše oči
Ukrašene, manirama slikara beskraja
Da bi sve neopisivo sjajem vidjele
Dok se akvarel prelijeva
Tonemo svaku večer
u tu mirnu luku igre svjetla i sjene
Post je objavljen 06.04.2013. u 19:46 sati.