Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/kamikazesushitanaka

Marketing

Početak ili kraj života, Part 2

Pokušavam shvatiti zašto se moj život odvija kao do sada. Mislim da sam negdje zaglibio bez da vidim točno u što sam stao , samo primjećujem svijet oko sebe koji ide svojim tokom zanemarujući me. Kao da me neka iluzija okružila i ja stojim nepomično i bespomoćno. S vremenom ću se izgubiti u tom mnoštvu ljudi koje prolaze pokraj mene, polako niti ne vidim više tko sam, moje samo postojanje postaje iluzija, te se gubi u istoj. Kad sagledam što mi je preostalo u životu , ne vidim baš mnogo toga. Nemam svoj krov nad glavom , nemam curu, nemam veselja u životu, jedino imam ovaj studij koji nekako mi ne ostavlja nade da ću ga završiti. Pitanje je samo dali će se okončati ovo sve prirodnim putem ili ne. Ovo sve se odužilo u nedogled i moji snovi mi nekako cure iz dlanova , ako nestanu nemam se za što više držati. Cijelo vrijeme prije sam razmišljao o smislu toga svega , što je i početni razlog zašto sam počeo i pisati ovo, kako bi pronašao opravdanje za nastavak s ovim životom. Ali budimo iskreni ljudi ne traže opravdanja za isto, nego unutar tih "opravdanja" traže volju za istim. Bez volje za ičim nećeš ni naći opravdanje za nastavak u bilo kojem pothvatu ili aspektu života. Ne vjerujem da su moji stvaovi krivi za to , jer nije bilo razlike u mojoj situaciji ni prije što sam preuzeo stav koji sada imam. Stoga je proces događanja baš suprotan onome što bi se moglo reći, dakle nisu moji stavovi krivi za moju situaciju nego je situacija kriva za moj stav. Nekako mi se čini da to sve ide uokrug. Nije dobro biti emocionalan čovjek u ovom svijetu i vezati se za druge ljude, posebno ako nemaš nikakve prilike da realiziraš išta od svojih osjećaja. Emocionalan čovjek bez ljubavi u životu nalikuje na praznu ljušturu. Sama egzistencija mu je onda suvišna. Nije baš čudno što ovo baš pišem za valentinovo. Fali mi to jedino u životu i ne mogu išta promijeniti na tome. Prije par mjeseci sam si stavio odluku da ću čekati do 35. godine, ako se do tada ništa ne promijeni da bi do sve doveo kraju, ali svakim danom što prođe želim da se to što prije okonča. Naporno mi je ovo sve i ne vidim više ni smisla u tome. Primjećujem da me ni moji snovi od prije ne drže, gubi se polako volja za ostvarivanjem, samo želim da se to što prije dovede kraju.

Odluka s ovime još nije definitivna , možda se još nešto desi iako ne vjerujem u to. U zadnje vrijeme mi se čini da me život namjerno podjebava u vezi toga. Svijet je isprazan kao i moje postojanje.


Post je objavljen 14.02.2013. u 12:45 sati.