Tih, zaleđen i bijel, borio se sa snom,
a mi smo šetali,
sitnim rukavicama doticali drveće,
opušteni, malo tužni.
Bila je nedjelja,
a on u grču,
hruskav pod nama
krut i prostran, borio se sa snom
da zauvijek ne ugasne -
osvijetljen,
pokriven okrutnošću prisjelih pahulja.
Ne opažen
vlagom toplih očiju
ne pomilovan
riječju nevine mladosti.
Mrtvac pod nama,
Maksimir.
Post je objavljen 10.02.2013. u 10:20 sati.