Srca su naša, kao perivoji tame
Što se rasvjetljuju obrisima života
Pokraj pluća što hvataju zrak,
duboko diše malo životno izdanje
Stenje, mučeći se u nama
Za koga? Zbog čega?
Ono se drži nježno za pluća,
kao što se sestra u utrobi,
drži za brata, i ljubi ga tijelom
Nije li život, vrelo ljubavi
Ono i dalje šuti. I radi svoje
Ne pita za tvoje grijehe,
Za grijehe tvog brata ili susjeda
ali zatraži račun ako preopteretiš tijelo
Neumorno, u tami, u samoći
Pumpa ta je jedinstveno kolo sreće
Krvavog se posla laća,
za odvriše bezbožna čovjeka
Jedna riječ za sva srca kaže:
"onomu koji kuca otvorit će se"
I kuca stalno u prizoru
koji se zove dar života,
da duša bude otvorena za radost
Kada srce stane, sav život
i trud u njemu prestaju da budu
Koliku cijenu ima život,
koji blaženu dušu opskrbljuje
trenucima krvi, mesa, patnje i osjećaja
Kada ti kuca srce, znaš li da ono u tami
zna za sve tvoje skrivene tajne
Kada prijezir iskažeš prema nekome,
lomiš mu srce iznutra; ono to zna
u svojoj grižnji savijesti svaka stanica krvi,
se napreže od boli nepravedne duše
Kada legneš, poslije naporna dana
zapitaš li se kad, što je sa tvojim srcem
Za koga ono kuca, koga u duhu ono časti
Nije li život, ispit zrelosti
"Doista, gdje ti je blago,
ondje će ti biti i srce"
Post je objavljen 29.01.2013. u 00:21 sati.