Stihovima sam izmjerila tvoje bilo,
a svaki otkucaj srca pretočila u priču.
…nije to opsesija
… ni zarobljenost
… ni zaluđenost
Ljubav je to.
Bez izvora i uvira.
Bez početka i kraja, neprolazna….
… priznajem, ne znam gdje nalazim motiv da pišem ponovno o tebi…
…tebi
Priznajem, da ne znam…
Sigurna da nikada neću ni doznati…
… u svari i bolje je tako.
Zar bi ljubav bila ljubav,
kada bi se mogla pojasniti, nacrtati, smjestiti u prostor i vrijeme.
I to što nikad nismo BILI – pruža mogućnost da vječno JESMO.
O kad bi znao,
kako te šeprtljavo, nastojim zamijeniti očima koje ti nisu ni nalik.
Pogledom, koji je naspram tvog tako nedorečen, bezličan…
Dodirima, kojima nedostaje tvoja zbunjenost…