Ja sam vjerni tragač, za svojim ciljem
Moje umorne ruke, odraz su mojih nota
One sviraju u sutonu
gdje je sunce mog cilja
Ondje u tom sutonu,
One jecaju za onime
što nikad pronašle nisu
Jad je velika i tuga za svijetom
koji utapa se kao val
nakon kojeg sve nestaje
Ja sam tragač za zlatom
Tražim i najmanji grumen zlata,
da ga iz bespuća mora izvučem
iz dubine svoga daha kojim sam blagoslovljen
I posvetim njime ime Onoga
čijim riječima se klanjam
Ja sam razbiti sin, uklesan u stijene
Kojeg su nevere i bure prikovale
Uz bezdušna naličja bezbožnika oko mene
U ovom svijetu bez ljubavi; bezbožnika i bestidnika,
u svijetu poruge i lažnih ideala
Ja vadim svoju molitvu pred Mrtvo more
I ljubim Njegove noge i vjernu dušu
Ruke mu diram, zaboravljene,
i tuge mu hranim, brišući mu rane
Pokrivam ih riječima svoje vjerne sjete
I tada vidim Duha Njegova u moru,
lik stalni Njegov, u nebu
Svjetlo Njegovo, u Suncu
I on se meni otkriva doista,
I kaza mi u ženi po proroštvu:
"Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti." (Ps 91,14-15)
Zar On nije bio samnom, kada sam nepomičan ležao,
na svojem krevetu, u svojoj kući
i molio za život?
Zar nisam nakon toga pokrenuo projekt
koji je procvao Riječju Njegovom?
Zar nije snagom Njegove Riječi
Sila Duha se izlila u meni u Međugorju?
Zar nije u Vodnjanu Sunce za mene,
pulsiralo bijelo kao hostija
I ruke mi On sam na tuđi zaziv raširio
I ne samo tada, nego više desetaka puta
ih u pomazanju tako nježno raširio
Da, to je dodir Onoga
kome se u duhu klanjam
Ne po Istini toga iskustva,
već po vjernosti zlata
što blješti u Duhu Njegove Riječi
Post je objavljen 19.01.2013. u 22:33 sati.