Visoko gore Mjesec je sipao sjaj srebrne svjetlosti
milujući bijele brežuljke mojih bokova
dok si vlažnim jezikom klizio uzavrelim dolinama mojih čežnji.
Plavi pogledi stapali su se u oslobođenoj magmi dugo gušene strasti
i svaki drhtaj mojeg tijela koje si tako sigurno mamio pod svojim prstima
kao po zapovjedi izvijali su moje tijelo snažnije uz tvoje napete prepone.
Vrelim potocima znoja natapali smo izgužvanu postelju uzdaha
i nezaustavljivo grabili vrhovima oslobođenih strasti
dok si žestoko prodirao uz divlji urlik zadovoljne zvijeri.
Natjerali smo Mjesec da sakrije pogled iza oblaka svojeg stida gutajući svoj sjaj
i još samo preostalom zrakom srebrne svjetlosti
isprati eho vriskova našeg sjedinjenja.
Post je objavljen 18.01.2013. u 11:27 sati.