Božić je pred vratima. S dobrim izgledima da ove godine bude "bijeli." Godinama nisam imao to zadovoljstvo. Priznajem, veselim mu se kao malo dijete, iako ću tada biti sam ( vjerojatno ) ili na poslu. U biti samo će "žmirkanje" božićnih lampica odavati da je riječ o posebnom danu. No bez obzira što mi je godinama Božić isti ja mu se svake godine nanovo veselim. Ne stoga što sam vjernik ( nisam ) ili šopoholičar ( koji je lud za sniženjima ), ne. Za mene je tih sedam dana ( od Božića do Nove godine ) vrijeme čarolije, kad je sve moguće.
To je vrijeme smijeha, dobre volje, pjesama, druženja. Istodobno, to je vrijeme kad završava godina, kad se možemo osvrnuti na sve što smo učinili ( ili nismo ), i dati si oduška prije nego se bacimo u novu neizvjesnu budućnost.
Meni je 2012. godina bila veoma ZANIMLJIVA. Namjerno pišem zanimljiva jer smatram da je to opis koji u potpunosti odgovara mom životu. Ja sam zanimljiv! Snimljeni dokumentarac o meni tome je potvrda.
Gledajući unatrag na cijelu ovu godinu ( 2012 ) bilo je tu svega. Uspio sam postati beskućnik i završiti na operacijskom stolu. Pokušao sam se ubiti ( neuspješno ) a dan kasnije su me opljačkali i zamalo ubili!
Primjećuje li još netko IRONIJU u prethodne dvije rečenice?!
No sad je sve to iza mene. Božić je tu. Kako će mi par dana prije sjesti plaća imam razloga biti prezadovoljan, jer ću moći nagraditi sebe za osmijeh na licu. Usprkos svemu doživljenom ( i preživljenom ). Prošla ( 2011 ) godina bila je za pamćenje jer sam nakon šest godina ponovno imao zube, godina prije nje ( 2010 ) ostala je zapamćena kao godina mojih stand up početaka ( onih profesionalnih ), a eto ova ( 2012 ) će ostat zapamćena kao "ključna" za mene kao umjetnika ( čitaj kao pisca ).
Zato ja volim Božić. Jer bez obzira kako je godina počela, sve patnje, bol i razočaranja, u vrijeme Božića - kad pogledam unazad - sve bude dobro. Baš svaki put. Niti jedan nisam proveo u ogorčenju ili ljutnji, uvijek je bio taj jedan događaj koji bi zasjenio sve ono negativno i zbog čega bi imao snage da idem dalje,
Zato ja volim Božić.
On mi služi kao podsjetnik. Kao da mi govori: " Uspio si! Bilo je teško, na trenutak se činilo da ćeš odustati, ali evo te na cilju! Pobjednik si!"
Neće biti božićnih pjesama u krugu prijatelja ili obitelji, vike djece i stolova punih kolača. Ne, moj je Božić drukčiji, meni prilagodljiv - ali je svejedno i dalje Božić. Vrijeme darivanja, milosrđa i opraštanja. Vrijeme čarolija i velikih želja. Kad i najmanja sitnica od tvoje strane nekome može izmijeniti život. I to je upravo ta čarolija o kojoj pišem. Da jednim svojim činom zauzmeš mjesto u srcu stranca spasivši time dva života - svoj i njen.
Svoj - jer otkriješ da nisi beznačajan, da utječeš na nečiji život - da si netko.
Njen - jer joj pokažeš da je nekome stalo, da nije sama - da je netko.
U trenucima kad posumnjamo, kad preispitujemo svoje stajalište, ciljeve, svoj život - lako je skrenuti s pravog puta i zaboraviti zašto smo ovdje i što nam je svrha. Božić je upravo vrijeme kad se ljudi prisjete tko su i što su oni zapravo u dubini duše.
Suosjećanje, pomoć i podršku ćete tada susresti na svakome koraku. Vidjet ćete ih na licu svake osobe bez obzira na vjeru, boju kože ili klasu. Tih sedam dana svijet izgleda kao divno mjesto za život!
I zato ja volim Božić!
Post je objavljen 12.12.2012. u 08:20 sati.