Ponekad,
onako potajice,
na licima stranaca,
tražim tebe.
Izdvajam te nepoznate utiske ,
pa poput puzli – slažem tvoj lik.
I po ko zna koji put – pitam se ima li smisla,
tražiti te ondje gdje nisi,
čekati te tamo gdje nikada nećeš biti.
Po tko zna koji put,
nakon prešutnog odricanja
i bezimenih pjesmi.
Ja se tebi vraćam.
Jer, bez tebe ne poznam osjećaj ljubavi i čežnje.
A bez toga dvoga,
nikada nisam mogla napisati pjesmu.