Moja prijateljica je preklani izdala knjigu. Cudno ali istinito, vratila se faksu, potrosila ustedjevinu, bila jadna siromasna studentica, pa odlucila da ce napisat knjigu i da ce se ona izdati. Nasla je izdavaca, knjiga je izdana i cak se prodala sasvim u redu. Nastavak slijedi. Nisam mogla vjerovati da to sve ide tako hjednostavno. Nagovarala me da se javim njenom izdavacu jer zna da ja pisem. Ohrabrena, odlucih napisati knjigu. Jedan od najizazovnijih dijelova pisanja knjige dolazi s naslovom. Naravno, ne možete imati knjigu bez naslova. Jednostavno ne možete. Pitala sam. I to je vrlo važno, jer naslov je prva stvar ljudi čuju o knjizi, tako da ćete trebati neki dobar naslov.
Kako je to moja prva knjiga, to je još više izazovna stvar. Da bih došla do naslova za ovu knjigu sam pomislila da bi bilo korisno pogledati neke liste bestsellera i vidjeti koji naslovi su bili uspješni u prošlosti. Na temelju toga, u početku sam mislila da nazovem moju knjigu ili Jedi, moli, voli 2 ili Harry Potter 8 ili Gospodar sumraka ili Sve o protuprovalnim vratima ili Radost seksa, dio 2: Dodatna radost. Nažalost, moj odvjetnik rekao mi je da nije dopušteno koristiti bilo koji od tih naslova onih zbog neke lude stvari pod nazivom "kršenje autorskih prava." To je, ispostavilo se, bilo zapravo jako dobro, jer čim sam počela pisati prvih nekoliko poglavlja knjige Radost seksa 2, osjećala sam se vrlo, baš izrazito, neugodno.
Napokon sam se, vidjevši da Degeneres ima knjigu „Ozbiljno ... šalim se“ odlučila sam se za naslov „Ma šalim se“ jer, eto, imam toliko suh smisao za humor i mogu takve gluposti reći tako mirnom facom da ljudi često ne znaju kad se šalim i to me dovodi u glupe situacije.
Dobro, smiješna jesam, ali, srećom, nisam komičar kao Orsagica ili Šarić. Iako, njima je vjerojatno lakše. Kad si komičar ljudi obično znaju da se šališ. U stvari, više nego često ljudi pretpostavljaju da se šališ, čak i kada pokušavaš biti ozbiljan. To može biti frustrirajuće kada si kod liječnika ili stomatologa. Šarić može reći nešto kao "Vaš lakat me bode u vrat" ili "Mislim da je potrebna još jedna injekcije protiv bolova " i tehničar će se smijati i smijati kao da je to najsmješnije ona je ikada čuo.
Meni je osobno uvijek smiješno kada ljudi moraju pojasniti da se šale. To se obično događa nakon što uvrijede nekoga o kome su se trebali šaliti, npr. rekli su "Pa dobro, ako pada kiša možemo tražiti utočište pod tvojim šiškama! Izgledaju ko tenda moje nekretnine na Krku. Ja se samo šalim. Super su te šiške. . Ozbiljno ... šalim se ". Evo jednog profesionalnog savjeta za te situacije, iako nisam komičar: Ako morate reći da se šalite, to ne može biti baš dobra šala. Srami se.
Također mi je super taj naslov od DeGeneres jer je u osnovi pun proturječnosti, baš kao što su i sami ljudi. Kažu „ideš“ kad nikud ne ideš, „mrak“ kad nešto nema veze s tamom, „zakon“ kad nešto nema veze sa zakonom.
Postoje "poznate tajne ", postoje ljudi koji su " tako sretni da mogu umrijeti." Ponekad su ljudi toliko tužni da će se smijati, a ponekad su stvari toliko loše, da su u pravu. Uglavnom ono što želim reći jest da ja obično ne znam o čemu ljudi pričaju.
Ne znam kako možemo biti ozbiljni i šaliti se u isto vrijeme, ali ja se ozbiljno nadam da uživate u ovom postu. Ozbiljno ... ma šalim se.
Post je objavljen 24.09.2012. u 21:17 sati.