Ova knjiga Paula Coelha jako mi se svidila i zaista želim s vama podjeliti ovaj dio.
Kao i uvijek iskreni komentari su željeni. :*
- Potrebno je izazvati sudbinu, rekao je. Doista ćemo razumjeti čudo života tek kad dopustimo da se dogodi neočekivano. Svakoga dana Bog nam daje - kao što nam daje i sunce - jedan trenutak u kojem je moguće promijeniti sve što nas unesrećuje. Svakoga se dana pokušavamo zavaravati da ne shvaćamo kako bismo trebali prepoznati taj trenutak, da on ne postoji, da je danas jednako kao što je bilo jučer i kao što će biti sutra. No tkogod poklanja pažnju svojoj svakodnevici otkrit će magični trenutak. Može se kriti u času kada stavljamo ključ u ključanicu izjutra, u kratkotrajnoj šutnji neposredno nakon večere, u tisuću i jednoj stvari koje nam se čine jednakima. Taj trenutak postoji - trenutak u kojem sva energija zvijezda ulazi u nas i daje nam moć da činimo čuda. Sreća je ponekad blagoslov, ali uglavnom je moramo osvojiti. Dnevni magični trenutak pomaže nam da se promijenimo, pokreće nas u potragu za našim snovima. Propatit ćemo, proći kroz teške trenutke, suočiti se s mnogim razočaranjima - no sve jer to prolazno i ne ostavlja ožiljke. A u budućnosti moći ćemo gledati unatrag s ponosom i vjerom. Jadan onaj tko se boji riskirati. On se doduše možda nikad neće prevariti, niti razočarati, niti patiti kao oni što imaju san koji slijede. Ali kada pogleda unatrag - jer uvijek gledamo unatrag - čut će svoje srce kako mu govori : "Što si učinio od čuda koja je Bog posijao tvojim danima? Što si učinio s talentima koje ti je tvoj Gospodar povjerio? Zakopao ih duboko u jamu, u strahu da ih ne izgubiš. Onda neka ono bude tvoje nasljedstvo : spoznaja da si potratio svoj život. "
Jadan onaj tko čuje takve riječi, Jer će po tom povjerovati u čuda, a magične trenutke svog života već je propustio. -
Ove riječi navele su me da malo promislim o životu, jer kako gore stoji uvijek gledamo unatrag i mogu vam reći da možda nisam zgrabila svaki magični trenutak koji sam mogla imati, ali ne žalim za ničim, jer sam većinom, ne baš uvijek, ali većinom slušala srce. A srce nikada ne griješi.
" Ceste služe da se otputuje. " - u to sam sigurna.
Veselim se životu, jer je lijep.
Iako knjigu još nisam pročitala do kraja, ovo je definitivno najbolja knjiga koju sam ikada čitala. Savjetujem ju svima.
Post je objavljen 21.09.2012. u 19:04 sati.