Uron do dna
Osjećam da se budi. Misli mu se sada rijetko zaustavljaju na svjetovnome. Tako treba biti. Put spoznaje sebe najviši je mogući i jedini ispravni kojim je moguće ići. Više na pjesmu ne odmahuje rukom. Traži da mu objasnim što kaže. Budi se. Njegovo vrijeme za uron do dna se neizbježno bliži. Bojim se da će prebrzo doći taj tren. Tren u kojem će postaviti zašto na koje neću imati zato. Tren u kojem na misao stupaju pitanja na koja ne postoji jednoznačan odgovor. Pitanja na koja odgovor uopće ne postoji.
Hoće li me tada mrziti? Zamjerati mi za dubinu? Tako je lako prepustiti se plutanju po površini; struja čini svoje i moguće je cijeli put samo plutati, bez plivanja. No uroniti naglo do dna je teško. Toliko teško da su mnogi prividno zauvijek ostali na dnu. Društveno odbačeni zbog zarona do dna, svjetovno rečeno „pomračena uma“. Jesi li kadar riskirati?Ubiti sebe u svijetu da bi oživio svijet u sebi?
Što dublje ulazi, to brže krči sebi put naprijed. Ili put nazad. Put u bezdan. Put ka sebi samome nužno je put ka iskonskom a iskonsko je put u bezdan jer nakon jednog zašto više ne postoji jedno zato. Vrijeme u kojem nema zadnjeg zato beskonačan je regres onih zašto, zašto, zašto koja će ga na kraju dovesti do sebe.
Ne kažu uzalud da nema razlike između dječice i sasvim starih ljudi. Svi su oni sami u sebi prvenstveni jer svijet još nije dopro u njih ili je već izašao iz njih; nisu u svijetu nego imaju svijet u sebi. Samo su zato spremni kročiti ka igri, snu i sveopćem dobru. Promatrati svijet bez straha odlika je novorođenih i umirućih.
Samotan je put spoznaje sebe jer sebe će spoznati tek kad drugi više neće biti presudni za njegovo samoodređenje. Ostavljanje dijelova sebe koje mu odrediše drugi ogoljenje je sebe pred sobom samim i priznavanje Istine.
Oprosti. Buđenje uključuje u sebi toliko Smrti da ćeš se u jednom trenu osjećati kao potpuni ubojica.
Oslobođenje. Put Istine.
Post je objavljen 20.09.2012. u 21:31 sati.