I totalno bez razmišljanja, bez brzih i znatiželjnih pogleda, ugledah to..
Ostala sam na mjestu, i promatrala..
Iz prve nisam ni obraćala pažnju toliko na to da trenutno i gledam nekog, ali
nakon nekoliko trenutaka opazih jedan jedini, i sasvim dovoljan pokret..
Koji me trgnuo iz mojeg tadašnjeg promatranja bez svrhe..
" Zar mi netko može biti toliko poznat, a gledano s druge strane, toliko nedokučivo stran?!?!"
Znala sam da poznajem tog dečka, jako dobro.
Ali još uvijek nisam bila sasvim sigurna u sebe da je to zaista on.
- " Tko je onaj koji hoda prema rasvjeti?" upitah brzopleto, nisam mogla dočekat da mi odgovori... sve se više udaljavao..
- " pa *****!" odgovorila mi je napetim tonom, kao da joj se nije svidjelo što sam ju to pitala..
Obuzdao me nemir..
Znači, to je on...
A već sam mislila da ću svaki njegov korak zauvijek pamtiti..
Sad mi je potrebno i ispitivati da bi zapravo i znala nešto o njemu...
Post je objavljen 27.08.2012. u 00:00 sati.