Ove misli su potaknute Sartreovim djelom Egzistencijalizam je humanizam. Čini se da kod Sartrea nema točnog i krivog djelovanja, pa na neki način nema ni dobrog ni lošeg djelovanja. Onome što čovjek izabere, samim izborom, daje na vrijednosti.
IZBOR
Kako bi opravdao tu misao, Sartre u svom djelu iznosi primjer jednog svog učenika koji ga je u neprilici molio za savjet. Njegova majka je u tom trenutku živjela nesretna u svom domu gdje ju je napustio muž te je dodatno bila ožalošćena zbog smrti svoga starijeg sina koji je izgubio život u ratu. Učenik, drugi sin, imao je izbor otići u Englesku u rat, na jedan način osvetiti svog brata te također pomoći sunarodnjacima u borbi ili s druge strane ostati uz majku. Tražeći rješenje u općenitom moralu, Egzistencijalist ga kritizira kao preopćenitu vrijednost koja u konkretnoj situaciji ne može pomoći. Ovdje spominje kršćansku nauku, koja kaže: Ljubite svoga bližnjega, žrtvujte se za drugoga, izaberite najteži put itd. No, tko je ovdje bližnji, majka ili suborci? Kome pomoći? Nadalje, kantovski moral također ne daje rješenje. On kaže: Ne postupajte nikada s drugima kao sa sredstvom, nego kao sa svrhom. Tada ako učenik ostaje uz majku, njome postupa kao sa svrhom, no, istodobno time riskira da postupa kao sa sredstvom s onima koji se bore oko njega i obratno. Učenik je odlučio ostati uz majku i samim time tom izboru dao na vrijednosti. Istina, tražio je učitelja za savjet, no, to ne znači da radi toga taj odabir nije autentično njegov izbor. Išao je po savjet kod određene osobe jer priželjkuje određen odgovor. Isto tako netko izabire svećenika za savjetnika, dok netko drugi nipošto ne ide kod njega. Sartre je dječaku rekao da odluči sam. Praktički, mogao sam mu vrlo dobro dati savjet, kaže za sebe Sartre, „ali budući da je tražio slobodu, htio sam ga pustiti da odluči. Ja sam, uostalom, znao šta će učiniti, a to je učinio.“
Također ne može se reći da čovjek ima slobodu izbora u tom smislu da on tim izborom pridaje svojoj djelatnosti smisao koji ona inače nebi imala. „Nije dovoljno reći da se ljudi mogu boriti za slobodu, a da ne znaju da se bore za slobodu; ili onda, ako dademo ovom priznavanju puni smisao, to znači da se ljudi mogu vezati uz jednu stvar koja njima dominira i boriti se za nju, to znači djelovati u okviru koji ih prelazi, a ne samo djelovati polazeći od samih sebe.“
SVEOPĆI MORAL
Iz pišćevih misli se može izvući kako općenito nema svevrijedećih sudova, kako takvi nikada ne mogu djelovati na pojedinačno, na individualno. Svaka situacija i čovjek su originalni, ne može općeniti zakon tu ništa reći. Uzmimo za primjer društvene zakone koji se dakako trude donositi na temelju morala. Rekla bih da su oni na snazi za one ljude koji neznaju izabrati samosvjesno, koji ne osjete razliku između pravednog i nepravednog. Taj osjećaj moguće da imamo apriori, što bi Sartre negirao i rekao da ga tek stvaramo svojim bivanjem. No ono što sam htjela naglasiti je da ne postoji čin loš sam po sebi. A to nam zakoni naređuju: Izbjegavajte određeni čin bez obzira na prostor, vrijeme, konkretne situacije. Dvoje ubojica nisu dva jednako loša ili jednako dobra čovjeka po svom činu ubojstva, nego ovisno o sebi samima. Zakone su izmislili ljudi pozivajući se na zakone Božje, na općeniti moral, na uzvišene vrijednosti pravednosti i dobrote... No, baš time oni postaju ljudski zakoni, a ne Božji. Radije neka su ostali na tim izvorima ne pokušavajući ih konkretizirati jer takav potez da bi u potpunosti uspio, mora ići u beskonačnost, čime istovremeno gubi na vrijednosti i istinitosti. Zašto kažem u beskonačnost? Jer pojedinosti su neizbrojive. Pogledamo li te pojedinosti s obzirom na konstantnu promjenu u odnosu na prostor i vrijeme, možemo podržati Heraklita i reći kako ništa ne ostaje čvrsto i stvarno. Ne želim iznositi apsolutne sudove, no evidentno je da se sve mijenja te da su konkretnosti beskonačne. S druge strane, metafizika govori o nepromjenjivim zahtjevima i vrijednostima, no, za njih ovdje nema mjesta, pošto ih čovjek nije uspio pretočiti u pisana pravila onakvima kakvi oni uistinu jesu.
* djelić mog seminara, ostvrt na Sartreov egzistencijalizam
Post je objavljen 04.08.2012. u 13:40 sati.